Ešref Kozarić rođen je 28.10.1946.godine u Travniku. Osnovnu i srednju školu je završio u Travniku i uporedo nižu Muzičku školu u klasi Roberta Klenovšeka na klarinetu, piše portal Travnik.ba.
Od rane mladosti je neizlječivo opsjednut muzikom, ona postaje neodvojivi dio njegove ličnosti, njegovog postojanja…
Oženjen od 1972.godine, u skladnom braku iz kojeg je dobio dvije kćeri, a koji je za njega mirna luka koja ga prati, bodri i podržava.
Govoriti o Ešrefu Kozariću, a ne utkati u tu priču Duvački orkestar Travnik bila bi neoprostiva greška. Od 1961.godine član je obnovljenog Duvačkog orkestra i sve do danas i pored teških momenata ostaje joj vijeran. Nije postojala životna situacija koja bi ga spriječila da ne bude dio Prvomajske budnice čak 60 puta.
Ešref Kozarić je čovjek koji iznimno voli ovaj grad, koji voli ljude, vječiti optimista nije nikada nikome uputio ružnu riječ, a proženu ruku, osmijeh i pomoć imao je za svakoga. Od 1965.godine radi kao sekretar i nastavnik u Duvačkom orkestru Travnik.
Ešref Kozarić postaje član Vezira
1966.godine postaje član poznatog benda „Veziri“ i sa ostalim članovima proslavio ga nastupima širom tadašnje države.
1981.godine kao osoba sa posebnim organizatorskim sposobnostima, u Travniku organizira nezaboravni festival duvačkih orkestara BiH, kojom prilikom naše ulice bivaju preplavljene sa 40 orkestara pod dirigentskom palicom kompozitora Avde Smajlovića.
55 godina je na dužnosti sekretara, nastavnika i pomoćnog dirigenta u Duvačkom orkestru Travnik. U tom periodu bio je 8 godina član Skupštine kulturno prosvjetne zajednice BiH.
U ratnom periodu je 4 godine radio na mjestu načelnika Doma armije, a sa te funkcije odlazi u mirovinu. Iako zvanično u mirovini istu nikada nije doživljavao kao takvu te je nastavio unositi svu energiju za boljitak Duvačkog orkestra, želeći da sa novim vizijama traje još dugi niz godina.
Ešref Kozarić proživio je lijep, interesantan život, ponekad uskraćeno vrijeme prema porodici ali ipak bogat život o kome bi se mogao roman napisati. Njegov život je muzika i ako biste ga pitali odgovorio bi vam da je sretan čovjek jer je svojim djelima našao mjesto među dobrim ljudima. I za njega važi da „nije bogat čovjek onaj koji ima, nego onaj kome malo treba“.