Srednjovjekovna Bosna na jednom mjestu
Zamislite 2000 raznih stvari na jednom mjestu koje otkrivaju samo mali dio prošlosti i sanduk sa ostacima posljednjeg bosanskog kralja. Upravo takvo nešto možete vidjeti u Jajcu
Franjevački muzej Jajce smješten u prostorijama Franjevačkog samostana svetog Luke u ovom gradu, nedavno je otvorio postavku posvećenu srednjevjekovnoj Bosni kroz koju je prikazana historija ovog područja u srednjem vijeku.
Franjevački samostan Sv. Luke u Jajcu je prije nekoliko godina(2018.) otvorio tri nove muzejske postavke: etnološku, arheološku i sakralnu.
Enterijersko rješenje s postavkama nagrađeno je u dva navrata od Collegium artisticum iz Sarajevu i od ljubljanskog zavoda za arhitekturu Big See.
U prostoru muzeja bilo je potrebno urediti i prostor u kojem se nalazi sarkofag posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića. Radovi su sredinom oktbra 2021. završeni. Uređenjem ovog dijela muzeja, ispričana je povijest srednjovjekovne Bosne.
Ako posjećujete Jajce preporučujemo da posjetite simbol grada a to je Vodopad Plive.
Virtuelna šetnja kroz Franjevački muzej
Franjevački muzej Jajce i umjetničko blago koje je u njemu izloženo možete pogledati uz pomoć virtualne šetnje, u pitanju je savremena multimedijalna tehnologija koja gledateljima virtualno prezentira i omogućava trodimenzionalno računalno kretanje snimljenim prostorom i na taj način pruža stvarni doživljaj prezentirane destinacije i sadržaja.
Virtualna šetnja kroz muzeje i galerije novi je pristup u izlaganju naslijeđa u svijetu, te je ovo jedan novi korak.
Memorijalni muzej Rodna kuća Ive Andrića nema virtualnu šetnju, ali svakako da vrijedi posjetiti ako putujete kroz Srednju Bosnu.
Franjevački muzej u prošlosti
Franjevci su ovaj samostan i susjednu crkvu počeli graditi pod konac turske vladavine. Samostan su gradili od 1877. godine. Gradnja je nastavljena poslije austro-ugarskog zaposjedanja i potrajala je do 1885. godine.
Te je godine samostan pravno uspostavljen, a obnovljen je potpuno u periodu 1934. – 35. godine, po projektu poznatog Karla Pařika (Paržika). Arhitektonski izgled znatno je poboljšan, ukrasne kamene dogradnje dale su nove crte što ga je posebno uljepšalo.
Nakon drugog svjetskog rata jugokomunističke vlasti oduzele su jedan dio samostanskih prostorija, ali su prostorije poslije vraćene.
Dakle samostan je imao bogatu historiju i vremenom je mijenjan.
Pa je tako nova obnova bila 1973. godine. Te je tada obnovljen izvana.
Tokom okupacija, borbi i ratova grad je razoren, uništena većina kulturnih spomenika i vjerskih objekata, što nije zaobišlo ni samostan sv. Luke.
U agresiji dio samostana uz crkvu je srušen. Crkvu Uznesenja su srušile do do temelja i ostala je hrpa ruševina.
Grad su nakon tri godine srpske okupacije oslobodile snage HV i HVO. Stanovništvo se vratilo u grad, a franjevci među prvima.
Pastoral se odvijao u teškim uvjetima, u prizemlju osnovne škole kao zamjena za vjerski objekat. Tu su slavili svete mise i dijelili sakramente narednih pet godina.
Preporučujemo da posjetite Međugorje koje se smatra jednim od najvećih svetišta u svijetu.
Šta se sve nalazi u Franjevačkom samostanu?
Kao prvo i ono o čemu se mnogo priča jeste da je u muzeju, koji je u sklopu samostana, smješten sarkofag i ostaci posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića.
To je mnogima nevjerovatno pogtovo jer se donedavno mogle vidjeti sačuvani ostaci. Međutim, vjerovatno su mnogi na neki način bili nespremni da vide ovakvo nešto, pa je stakleni sanduk zata “pokriven”, te kada se malo više približite i pogledate kroz uski otvor možete ako želite vidjeti ostatke.
U podrumu Franjevačkog samostana Sv. Luke u Jajcu, u kraljevoj sobi, čuva se sarkofag sa skeletom posljednjeg bosanskog kralja Stjepana Tomaševića (vladao od 1461. do 1463.). Riječ je o skeletu koji je 1888. godine iskopao Ćiro Truhelka i koji se od tada čuva u ovom samostanu
Fundus Franjevačkog muzeja Jajce čine tri zbirke – arheološka, etnološka i sakralna, koje su osmislili Andrijana Pravidur, Astrida Bugarski i Drago Bojić. Muzej je u sadašnjem izdanju otvoren prošle godine.
Franjevački samostan posjeduje više od 2.000 eksponata, a muzejska postavka obuhvaća tek oko dva posto ili oko 100 predmeta koji su dostupni javnosti.
U sklopu etnološke zbirke nalaze se i fotografije koje pokazuju kakav je život bio prije, dajući primjer tako zvane porodične zadruge.
Unutar te zajednice živjelo je više generacija srodnika, jer se zajedničkim životom mogla osigurati radna snaga za poljoprivredne radove, kao i lična i imovinska sigurnost. Tako je u nekim zadrugama živjelo i više od šezdeset članova.
Posjetitelji Franjevačkog muzeja Jajce mogu između ostalog vidjeti i eksponate koji svjedoče o poštivanju vrhovnog rimskog božanstva Jupitera na području Jajca.
Također tu je i ikonografski prikaz božanstva Silvana, zaštitnika šuma i stada. Tako je izložen i kamen s reljefom na kojem su prikazani Silvan i nimfe.
Muzej također čuva i dijelove Crkve Svete Marije, kao i Sultan Sulejmanove džamije – Fethije. Među eksponatima su i srednjovjekovno oružje, predmeti iz domaćinstva i mnogi drugi,
Samostan inače krase umjetnine starije i novije. Od starijih slika istaknuta je slika italogrčkog majstora iz 17. stoljeća, a od suvremenih to su djela akademskog slikara Mirka Čurića iz Sarajeva. Slike su rađene u frizu. U samostanskoj riznici se kulturno-povijesnim i umjetničkim značenjem ističu predmeti praktične crkvene namjene.
Kratki brončani mač u samostanu
Skromnom broju prapovijesnih nalaza s područja Jajca u novije vrijeme pridružio se i jedan od izuzetne vrijednosti. Riječ je o kratkom brončanom maču s koricama tipa Mošunj, slučajno pronađenom na mjestu Bešpelj na planini Ranče.
Sličan primjer mača pronađen je 1913. godine u Velikom Mošunju kod Viteza po čemu je mač ovog tipa dobio ime. Luksuzna i kvalitetna izrada ukazuje na predmete velike vrijednosti koji su vjerojatno kao statusni simbol pripadali nekom istaknutom pojedincu lokalne društvene zajednice
Ovakvi mačevi karakteristični su za područje zapadnog Balkana, odnosno za područje centralne Bosne gdje su pronađeni u dolinama rijeka Vrbasa i Lašve.
Posljednji bosanski kralj u staklenom sanduku
1888. arheolog Ćiro Truhelka iskopao je muški kostur s lubanjom odvojenom od tijela. Iskop je izveden na brdu koje se zove Kraljev grob (Kraljeva grobnica) u Zastinju blizu Jajca, pod stećak.
Stećci su mogu pronaći idljem Bosne i Hercegovine. Najpoznatije nekropole Stećaka su u Hercegovini, tačnije Stocu.
Iako nema izravnih dokaza, vjeruje se da kostur pripada Stjepan Tomaševiću Kotromaniću, koji je bio zadnji kralj Bosne Pogubljen je 1463. Kostur, dakle leži u samostanu, odnosno u muzeju koji je u sklopu samostana.
Ko je bio posljednji bosanski kralj – Stjepan Tomašević Kotromanić?
Stjepan Tomašević Kotromanić (1438. –Jajce, 5. Juna 1463.), posljednji bosanski kralj koji je vladao od 10. jula 1461. do 5. juna 1463. i posljednji srbijanski despot od 1. aprila 1459. do 21. jula 1459. godine.
Stjepan Tomašević je bio sin kralja Stjepana Tomaša i krstjanske Vojače. Nakon što je Stjepan Tomaš proglašen kraljem Bosne,
Vojača nije bila smatrana podobnom za titulu bosanske kraljice, pa je Stjepan Tomaš stoga tražio ženu višeg roda. Kako je Vojači već bio obećao brak, što se u Katoličkoj crkvi, kojoj je Stjepan Tomaš pripadao, smatralo predbračnim ugovorom, papa Eugen IV. je morao razriješiti to obećanje.
Stjepan Tomaš je zatim oženio Katarinu Kosaču, kćer herceg Stjepana Kosače, koja je tim brakom postala bosanska kraljica i maćeha Stjepana Tomaševića.
Kula Herceg Stjepana Kosače iznad Blagaja u blizini Mostara spada među stare srednjovjekovne gradove u BiH.
Stjepan Tomašević je došao na vlast u Bosni nakon očeve smrti 10. 10. maja 1461. godine. Svjestan opasnosti koja mu je prijetila Tomašević je već 1461. godine u poslanici papi predvidio osmanski napad velikih razmjera i zamolio ga za pomoć.
Budući da su Osmanlije sve više prodirali, novi se kralj pomirio s hercegom Stjepanom i pismeno molio europske vladare da mu pomognu u obrani Bosne.
Kao znak podrške papa Pio II poslao mu je krunu kojom je u Crkvi svete Marije u Jajcu u studenom 1461. godine okrunjen za bosanskog kralja od papinog delegata.
Pogubljenje posljednjeg Bosanskog kralja i pad Bosne
Velika osmanlijska vojska pod vodstvom Mehmeda II okupila se u proljeće 1463. u Adrianopolu (Edirnu) i krenula na Bosnu.
Kralj Stjepan je pobjegao iz kraljevskoga grada Bobovca, koji je bez otpora predao zapovjednik Radak 20. maja 1463. Stjepan se najprije sklonio u Jajce, a onda u utvrđeni grad Ključ na Sani.
Tu se Mehmet-paša Anđelković pismeno i pod zakletvom obvezao da će mu poštedjeti život i pustiti da slobodno ide kamo hoće ako preda grad.
Kad se nakon pregovora predao, zarobio ga je i odveo sultanu Mehmedu u Jajce, koji ga je natjerao da potpiše naredbu svim zapovjednicima da predaju gradove Turcima.
Ujedno je sultan Mehmedovu zakletvu proglasio nevaljanom i u svom taboru pred Jajcem 25. maja dao pogubiti kralja, njegovog strica Radivoja i mnogo bosanske vlastele. Tako je smrću posljednjega bosanskog kralja Bosna izgubila svoju samostalnost i postala turski Bosanski sandžak.
Srednjovjekovna Bosna
U srednjem vijeku na tlu današnje Bosne i Hercegovine izdigla se srednjovjekovna Bosanska država. Od 12. stoljeća kao banovina, a 1377. godine postala je kraljevstvo.
Prvi kralj je bio Tvrtko I., a posljednj Stjepan Tomašević. U tom cijelom razdoblju su banovi i kraljevi priznavali hrvatsko-ugarske kraljeve za svoje seniore. Bosni je titulu kraljevstva priznao papa (koji je u zapadnom svijetu jedini imao pravo dodjelivati taj naslov) tek 1461. Njezinu konačnu propast 1463. godine uzrokovalo je Osmansko carstvo.
Tako je Bosna postojala 86 godina kao kraljevina, a 197 godina kao banovina. Iako nominalno zavisna zemlja Ugarskog kraljevstva i vazal hrvatsko-ugarskog kralja, Bosanska banovina je bila neovisna država.
Ovisno o razvoju, srednjovjekovna Bosna je poznata pod imenima Banovina Bosna i Bosansko Kraljevstvo ili skupnim imenom Srednjovjekovna Bosna.
Ostavština srednjovjeknovne Bosne zasigurno su tvrđave, gradovi koji su još uvijek očuvani. Tvrđava u Jajcu je jedna od najznačajnijih građevina iz ovog perioda.
Poslije vladavine Stjepana II. Kotromanića bili su gotovo svi srednjovjekovni vladari Bosne katolici.
Kraljevina Bosna je bila katolička I zapadno orijentirana kraljevina, uz kasniji uticaj i s istoka nakon što je Tvrtko postao kralj otkada je počela bizantizacija titula na bosanskom dvoru.
Osim katoličanstva i pravoslavlja veliku ulogu u političkim prilikama odigrala je i authotona Crkva bosanska.
Izdvajamo za vas :
- Zavičajni muzej Travnik – Institucija na koju se ponosimo!
- Jedini u BiH: Muzej soli u Tuzli
- Starokršćanska Bazilika u Cimu
- Plava voda u Travniku prava je atrakcija
- Rekonstrukcija Rodne kuće Ive Andrića
- Seid Memić Vajta