Jakob Gaon se rodio 11. ili 14. jula 1914. godine u staroj travničkoj jevrejskoj porodici Gaon, od oca Avrama obućara i majke Bikine, rođene Trinki.
Priredio: doc. dr. Dženan Dautović / Zavičajni muzej Travnik
Bila je to brojna porodica, te je Jakob imao još četvoricu braće i tri sestre, a svi su stanovali u mahali Šumeće, ispod brane Elektrane podignute u austrougarsko doba. Razlikovavši se od druge djece vrijednošću i intelektom, Jakob je upisao čuvenu travničku isusovačku gimnaziju, u to vrijeme jednu od vodećih srednjoškolskih ustanova u državi.
Bio je najuspješniji đak svoje generacije, a zabilježeno je da je gotovo perfektno naučio latinski jezik, što ga je uz njegovo vladanje tradicijom ladino jezika, svrstavalo u rijetke poznavaoce ovih danas mrtvih jezika.
Uspjeh u obrazovanju je bio prepoznat, te je Jakob zahvaljujući podršci jevrejskog kulturno-prosvjetnog i humanitarnog društva ”La Benevolencija” otišao u Beograd na studij medicine.
Studij je okončao 1939. godine, baš na vrijeme da bude regrutovan u vojsku Kraljevine Jugoslavije i da u sastavu te vojske dočeka poraz od nacističke Njemačke u toku kratkotrajnog Aprilskog rata (6 – 17. 4. 1941.).
JAKOB GAON Deportovan u Njemačku
Kao zarobljeni oficir, dr. Jakob je deportovan u Njemačku, što ga je vjerovatno i spasilo sudbine kakvu su doživjela dvojica njegove braće, Salamon i Izidor, otac Avram i tri sestre Regina, Rahela i Delisija, koji su izgubili živote u surovim pogubljenjima organiziranim od strane vlade Nezavisne Države Hrvatske u Jasenovcu i drugim logorima.
Četvrti brat Jeruham-Jerko se spasio iz Jasenovca u posljednjem trenutku, velikim probojem logoraša krajem aprila 1945. godine. Jakob je rat proveo u logoru Ravensbrück, sjeverno od Berlina, gdje su bili stacionirani zarobljeni oficiri sa Istočnog fronta. Kao liječnik, starao se o zarobljenicima, a naročito teške trenutke imao je tokom čestih epidemija pjegavog tifusa, koje su desetkovale izgladnjene i izmučene logoraše.
U tom logoru, okružen smrću i patnjom, baš u maniru najvećih holivudskih romantičnih hitova, upoznao je studenticu medicine iz Slovenije Martu, koja mu je pomagala u liječenju bolesnika i sa kojom će se nakon oslobođenja oženiti i zasnovati porodicu.
Iskustva sa zaraznim bolestima iz logora, a sasvim moguće i pozitivna epizoda iz rodnog Travnika sa Domom narodnog zdravlja, motivirali su dr. Jakoba Gaona da se specijalizira za epidemiologiju, naročito tešku i izazovnu granu medicine, koja budući da pripada preventivnom djelovanju, ni izbliza nije donosila materijalnu satisfakciju kao drugi smjerovi.
JAKOB GAON je imao svjetku karijeru
Specijalizaciju je obavio u Sarajevu i Beogradu, uz usavršavanja u Sjedinjenim Američkim Državama, Velikoj Britaniji, Švicarskoj i Njemačkoj. Doktorsku disertaciju, pod nazivom Problem rezervoara infekcije klasičnog pjegavca u interepidemijskom periodu, odbranio je 1963. godine, a već naredne godine bio je primljen za predavača na Katedri za epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu.
U narednim godinama i desetljećima Jakob Gaon se profilirao u epidemiologa svjetskog glasa, sudjelovao je u istraživanjima i predavanjima diljem Europe i Svijeta. U povijest svjetske medicine ušao je originalnim radovima o epidemiologiji rikecioza, pogotovo pjegavog tifusa i njegovog recidiva.
Prvi je u svijetu dokazao da recidiv pjegavca, odnosno Brill-Zinsserova bolest, može izazvati slučajeve pjegavog tifusa, a otkrio je i izuzetno efikasnu metodu liječenja recidiva pjegavca.
Samostalno ili sa saradnicima, bio je autor velikog broja medicinskih knjiga i priručnika, od kojih su najpoznatija dva univerzitetska udžbenika Specijalna epidemiologija akutnih zaraznih bolesti (Svjetlost, Sarajevo 1982) i Opšta epidemiologija zaraznih i nezaraznih bolesti (Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo 1976).
Predanost poslu i požrtvovanost bile su glavne odlike dr. Jakoba Gaona u borbi sa raznim zaraznim bolestima. Neumorno je putovao kako Bosnom i Hercegovinom, tako i po drugim republikama SFRJ u potrazi za novim okršajem protiv mikroba i bakterija. U toj borbi je često ulazio i u opasne situacije.
Tako je sam putovao u romska naselja u kojima je izbila zaraza antraksom, kada niko tamo nije smio ni zakoračiti, izlagao se opasnosti od poplave prilikom pomaganja zaraženima u Bosanskoj Dubici, a čak je i na sebi isprobavao lijekove koje otkrio. Svakako je najpoznatija njegova uloga u borbi sa epidemijom Velikih boginja koja je 1972. godine zahvatila Jugoslaviju.
Bio je postavljen na čelo Republičkog štaba za borbu protiv epidemije, dobio je neposredne ovlasti nad vojskom i milicijom, te za kratko vrijeme, uvodeći stroge mjere karantine uspio da savlada bolest.
Izvještaj Republičkog sekretarijata za zdravstvo i socijalnu politiku od 8. maja 1972. godine govori o Gaonovim akcijama, najprije utvrđivanja prisustva bolesti, a zatim i akciji vakcinisanja kojom je obuhvaćeno 3.452.350 osoba, ili 84,44% ukupnog stanovništva Republike.
Zahvaljujući ovim pravovremenim mjerama, epidemija Velikih boginja nije prodrla u Bosnu i Hercegovinu. Dr. Gaon svoje iskustvo i znanje nije ograničio samo na matičnu republiku, nego je otputovao i u Srbiju, gdje je predsjedavao Štabom za borbu protiv variole.
Za svoje zasluge tokom karijere dobio je dr. Jakob Gaon niz priznanja i pohvala. Tako je bio odlikovan od strane Sovjetskog saveza za pomoć koju je pružao njihovim zarobljenim oficirima u logoru, a 1977. godine dobio je i nagradu ZAVNOBiH-a. Dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine postao je 1967, a redovni član 1973. godine.
Po izbijanju Agresije na Bosnu i Hercegovinu u posljednjem desetljeću prošlog stoljeća, u već poodmaklim godinama, dr. Jakob je sa suprugom izbjegao u Zagreb. Tamo se također uključio u rad zdravstvenih i jevrejskih ustanova, a gostovao je i u poznatoj radio emisiji ”Ljudi XX stoljeća” koju je vodio Aris Angelis.
U konkurenciji razgovora sa stotinama interesantnih gostiju, Angelis je intervju sa dr. Jakobom Gaonom uvrstio u 26 najzanimljivijih priča koje je uokvirio u istoimenu knjigu objavljenu 2011. godine. Iako nažalost zbog ove vanredne situacije nismo na vrijeme došli do ove knjige, jako je zanimljivo da je poglavlje o dr. Gaonu nazvano – ”Jakob Gaon – doktor anđeo”.
Jako skoro po doseljenju u Zagreb Marta Gaon je iznenada preminula, što je jako potreslo i Jakoba, koji nije dugo ni sam izdržao. Preminuo je 18. novembra 1995. godine u Domu staraca ”Ladoslav Švarc” u Zagrebu. Sahranjen je pored voljene supruge na groblju ”Žalah” u Ljubljani.
Time je okončan život ove velike ličnosti povijesti medicine i epidemiologije, život koji bi u razvijenijim društvima bio daleko vrednovaniji, a zbog svoje sadržajnosti, dramatičnosti i emocija, sigurno i ekranizovan.
Nama preostaje samo da naglasimo ponos da ovakvu ličnost možemo nazvati sugrađaninom i zaslužnim Travničaninom, te da od njegovog lika i djela učimo u aktualnoj svakodnevnici epidemiološkg vanrednog stanja.