19.8 C
Travnik

Oliver Frljić, rođeni Travničanin i najistaknutiji hrvatski pozorišni redatelj

Oliver Frljić rođen je 31. marta 1976 godine u Travniku.

Živi i radi u Zagrebu i važi za jednog od od najistaknutijih hrvatskih pozorišnih reditelja, piše portal Travnik.ba.

Završio je filozofiju i religijsku kulturu na Fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, a pozorišnu režiju i radiofoniju je diplomirao na Akademiji dramskih umetnosti.

Prije studija je učestvovao na amaterskim pozorišnim festivalima, vodio je bend i pozorišnu družinu „Le Cheval“ (što na francuskom znači konj).

U toku studija je imao prve profesionalne angažmane i režirao je u Istarskom narodnom pozorištu, Teatru &TD i umjetničkoj organizaciji KUFER koja je osnovana radi promocije mladih umjetnika.

Oliver Frljić naš najsupješniji redatelj

2007. godine je režirao predstavu „Blizanke“ za koju je dobio Nagradu ASSITEJ za najbolju režiju na manifestaciji Susreti profesionalnih pozorišta za djecu i mlade.

2008. godine mu je ista predstava donijela još dva priznanja za režiju: Zlatnu Žar pticu na Naj, naj, naj festivalu i nagradu na Dječjem pozorišnom festivalu u Beogradu.

Uradio je predstavu „Turbo-folk“ za koju mu je uručena Nagrada za najbolju režiju na Međunarodnom festivalu komornog teatra Zlatni lav koji se održava u Umagu.

2010. godine je započeo pohod na međunarodnu scenu. Režirao je predstavu „Preklet naj bo izdajale svoje domovine“ koja se prikazivala u Slovenskom mladinskom gledališče. Krajem godine su nastale predstave: „Kukavičluk“ i „Otac na službenom putu“ koje su premijerno prikazane u Srbiji. 2011. godine.

Predstava „Otac na službenom putu“ je osvojila oko 30 nagrada zbog čega je reditelj Oliver Frljić postao regionalna zvijezda.

Oliver Frljić ima kćerku Sašu koju je dobio u prvom braku. Citati Olivera Frljića: „Kazalište vidim kao prostor u kojem mogu stvoriti mišljenje mimo nametnutih društvenih matrica. Primjerice, kazalište je mjesto u kojem mogu govoriti da rat nije bio neizbježan i da osamostaljivanje Hrvatske – uspoređeno s brojem ljudi koji su u tom ratu stradali i socijalnom bijedom u kojoj sada živimo – nije bilo vrijedno svega toga.“

„Ja sam ponosan na to što još uvijek govorim jezik koji zvanično više ne postoji, riječ je o srpskohrvatskom jeziku.“ kaže Oliver Frljić.

- Oglašavanje -

Možda vas zanima