Uz posljedice koje je ostavila prošla godina, građanima Bosne i Hercegovine trebat će barem 3 godine da se vrate starim, barem malo boljim životima.
Situacija u Travniku i općenito SBK je dosta teška. Siromašan kanton i stanovništvo koje teži standardima Europske unije ne idu skupa.
Dok gradom prolaze automobili skoro svi skuplji od desetogodišnjih plata jednog građanina, svi sipaju za 15 pa nek ide do kad ide. Krediti odavno sjede za vratom pa ni to nije neka novost. Bolji život je samo sam, kažu nam ljudi koji prodaju na pijaci.
Uz svu muku koju građani imaju, epidemiološka situacija i dalje loša, broj zaraženih raste. Stigli su i troškovi opremanja djece za drugo polugodište, skupe karte prijevoza i marka za sendvič koja je polovinom mjeseca, vrijedna kao 100 maraka.
Proljetna sjetva je na pragu, a najveći broj domaćih poljoprivrednika nije opredijeljen ni šta ni da li uopće sijati.
Prezaduženi, praznih džepova i bez garancije za sigurnu proizvodnju domaći farmeri još zbrajaju gubitke. Protekla je godina, kažu, po prinosu i kvalitetu žitarica -nikada bolja, no nesigurno tržište i niske cijene dovele su ih do ruba propasti.
Građani naše zemlje barem znaju šta je život na rubu, te će i ovo proći, kao i gore stvari i problemi iz prošlosti…
