Ko o čemu, ja o kockarima. U čaršiji se vazda kockalo, kartalo, pretežno remi i poker. U žargonu, kada su jedan drugog pozivali na partiju, bilo je: “Hoćemo li listati knjige”?
Piše: Dino Lolić
“Listali su knjige” svi, od radničke klase do direktora, poznata i nepoznata raja. Igralo se u starom “Konaku” i na još par lokacija u čaršiji. Partije za veliku lovu igrale su se na tajnim lokacijama , pod ključem i sa stražom.
Legenda kaže da je pokojni Toma Zdravković pjevao u jednom lokalu blizu Travnika, naravno za veliki honorar. Poslije nastupa, pitao ima li gdje da se karta? Naravno, raja ga odvela gdje treba. I sjeo Toma za kartaški sto s nekoliko poznatih Travničana. Igralo se dva dana i dvije noći, s kratkim pauzama. Na kraju, Toma izgubio honorar i još puno love.
Nije imao keša kod sebe i kaže on da ga puste da ide za Beograd a on će poštom poslati dug. Travničani, po prirodi nepovjerljivi. Te “izlevatit” će nas, te ‘vako te ‘nako. Na kraju, najugledniji među njima presudi – neka Toma ide kući u Beograd, ako pošalje lovu koju je dužan, dobro je ako ne – halal mu, ipak je on Toma Zdravković. I tako bi.
Prođe par dana, Toma održa riječ, stiže sav dug poštanskom uplatnicom, još i pride, da se raja počaste. I dalje legenda kaže da je baš poslije te partije sa Tomo Zdravkovićem, jedan prosvjetni radnik direkno iza kartaškog stola, otišao na nastavu. Onako bunovan, ušao u razredu umjesto pitanja “Ko je redar”, učenike upitao “Ko djeli” 😂.