Teško je opisati Faruka Lazimovića. Pamtim ga s rukometnog igrališta i bezbroj utakmica i fudbalskih turnira.
Piše: Dino Lolić
Golman. Pamtim ga kao čovjeka koji je volio i živio sport, posljednjih godina posebno je bio posvećen mladim fudbalerima i sportistima.
Pamtim ga i kao branioca domovine od septembra 1991. kada se priključio rezervnim jedinicama MUP-a. Znam da su mu neki to zamjerili. Pamtim ga kao čovjeka koji je uvijek bio spreman na šalu ali i britak, pronicljiv komentar naše društvene zbilje.
Pripadao je rijetkoj kategoriji ljudi s kojima sam se razumio bez izgovorene rječi, dovoljan je bio pogled, podignuta obrva i znao sam da mislimo isto. Drugi ljudi će pamtiti Faruka drugačije. Otišao je Faruk, na bolji svijet, valjda…znam samo da je svijet u kojem trenutno bistvujemo izgubio, prerano, jednog dobrog, možda je najbolja riječ ORIGINALNOG čovjeka. Rahmet mu duši.