-3.2 C
Travnik

Dobri duh čaršije

Tekst se nastavlja nakon oglasa -

Imao sam možda 4 – 5 godina kada me rahmetli otac Fahrudin poveo u čaršiju. Sjećam se da je bila jesen i maglovito travničko jutro.

Idući ulicom Fatmić, prema glavnoj ulici, prvi put sam čuo glas koji je teško, gotovo nemoguće opisati. “Oooooslobođeeenjeee, nedeljno izdanje”.

Izlaskom na glavnu ulicu, kroz maglu, ukazao se, za malenog dječaka ogroman čovjek, u odjelo, preko njega kišnu kabanicu, na glavi kapu “Francuzicu” i nosio je preko oba ramena obješenu veliku tašnu u kojoj su bile novine.

Moj otac, držeći me za ruku, mu je prišao, kupio novine, nešto su popričali i mi smo krenuli dalje. Iz tadašnje, dječačke perspektive, vidio sam diva. Kasnije, odrastanjem saznao sam da je taj “div”, Salih Gegić, poznatiji kao Hega. Nije Hega još dugo bio ulični prodavač novina, došle su trafike i Hega je dobio posao u Komunalnom preduzeću. Starija raja zna da je Hega volio sport. Nije bilo sportskog događaja u Travniku da Hega nije bio prisutan. Nekad i kao redar, da se zaradi nešto sa strane, ali uvijek gromoglasan navijač. Hega je volio Hajduk iz Splita. Čaršijski mangupi, kada bi htjeli da ga zezaju, znali su mu, iza leđa dobaciti “Crko Hajduk”. U zavisnosti od raspoloženja Hegina reakcija se kretala od smijeha pa do neke blage psovke. I nikad uvredljive.

Prolazile su godine, 1982 godine sam počeo raditi u Radio Travniku koji je tada bio smješten u krugu Komunalnog, bivša Bolnica, Urbanistički zavod. I od tada, iako sam bio mnogo mlađi, počinje moje druženje sa Hegom. Nikada mu nisam dobacio “Crko Hajduk”, ali sam, znajući da je Hajduk izgubio neku utakmicu, pitao: “Salih, kako je Hajduk juće igrao, nisam još otvorio novine”? Znajući da ga zezam, široko bi razvukao osmjeh i uvijek isto odgovorio: ” Loliću, Loliću”.

Sa Hegom sam se družio, kasnije kada je otišao u penziju, na sportskim terenima. I kada je obolio, bio u invalidskim kolicima, njegova pokojna supruga bi ga dovezla na Pirotu na utakmicu. Uvijek bi mu prišlo puno raje, upitali ga za zdravlje, proćaskali, komentarisali…iako u invalidskim kolicima, osmijeh ga nije napuštao.

Dobri duh čaršije

O Salihu Gegiću zvanom Hega, ima mnogo simpatičnih priča i dogodovština. To, bolje od mene, znaju raja iz čaršije. Rahmetli Ahmet, profesor likovnog je napravio i njegovu statuu. Hega je glumio u filmu “Ćorkan i Švabica” po istoimenom romanu Ive Andrića.

- Tekst se nastavlja nakon oglasa - Dobri duh čaršije

Danas, 17. oktobra 2020 godine, Travnik u magli i sjetio sam se mog prvog susreta sa “Dobrim duhom čaršije”. Da napišem ovaj tekst, inspirisao me post Stanislava Vidačka na Facebooku. Hvala Stančo. A našem Salihu Gegiću – Hegi, rahmet duši. Odavno je preselio na bolji svijet a Travnik je ostao bez “Dobrog duha čaršije”.

Dino Lolić

- Oglašavanje -

Preuzimanje sadržaja

Preuzimanje sadržaja je dozvoljeno samo uz dodavanje link na travnik.ba unutar preuzetog članka. Hvala.

5 1 Glas
Ocjena članka
Pretplatite se
Obavijesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledajte sve komentare
Dobri duh čaršije

Možda vas zanima

Dobri duh čaršije
Dobri duh čaršije
0
Zanima nas vaše mišljenje, molim vas, komentirajte.x
()
x