Akademik Jakob Gaon je prvi u svijetu dokazao da recidiv pjegavca, odnosno Brill-Zinsserova bolest, može izazvati slučajeve pjegavog tifusa.
Akademik Jakob Gaon (Travnik, 1914. – Zagreb, 1995.) liječnik je svjetskog glasa, a ime ovog velikog znanstvenika i humaniste zlatnim je slovima upisano u povijest Bosne i Hercegovine i Sarajeva.
Akademik Jakob Gaon – Saradnja Sarajevo – Boston
Redovni profesor za predmet epidemiologija na Medicinskom fakultetu u Sarajevu i jedan od najvećih autoriteta u području epidemiologije ovih prostora, dr. Jakob Gaon je u povijest svjetske medicine ušao originalnim radovima u kojima je istraživao epidemiologiju rikecioza, pogotovo pjegavog tifusa i njegovog recidiva, a ova otkrića bila su dotad neviđena u globalnim razmjerama.
Akademik Jakob Gaon je prvi u svijetu dokazao da recidiv pjegavca, odnosno Brill-Zinsserova bolest, može izazvati slučajeve pjegavog tifusa.
U daljnjim istraživanjima, koristeći gotovo 20 godina i vlastito tijelo u pokusima, otkrio je metodu liječenja, a testove pomoću kojih se može postaviti dijagnoza recidiva pjegavca izradio je kroz višegodišnju suradnju s mikrobiologom prof. dr. Edwardom Murrayom s Harvardskog sveučilišta u Bostonu.
Ova intenzivna suradnja dvojice kolega liječnika trajala je kontinuirano punih 28 godina. Dr. Murray dolazio je u razdoblju 1952. – 1980. gotovo svake 2-3 godine u Sarajevo, radio je s akademikom Gaonom u njegovom laboratoriju ili su zajedno odlazili na teren diljem BiH.
Osim ovog ključnog istraživanja, akademik Jakob Gaon izučavao je virusni hepatitis i endemsku nefropatiju, utemeljio je epidemiološke karakteristike ovih oboljenja, a rad na otkrivanju uzročnika endemske nefropatije u istočnoj Bosni smatrao je jednim od svojih ne samo profesionalnih nego i životnih ciljeva.
Rezultati ovih istraživanja akademika Gaona i danas se citiraju u mnogim stručnim časopisima i udžbenicima.
U svojoj profesionalnoj karijeri dugoj gotovo pola stoljeća, ugledni sarajevski liječnik objavio je više od 200 znanstvenih radova publiciranih u mnogim stručnim glasilima, uključujući i 30 svjetskih časopisa, te 12 radova na engleskom jeziku u domaćem časopisu Folia Medica.
S pogledom na sjenovite “tužne vrbe”
Akademik Jakob Gaon cijeli svoj život posvetio je dobrobiti BiH i tzv. običnih ljudi. Liječnik ogromnog srca. To bi bio najvjerodostojniji opis doktora Jaše, kako su ga od milja zvali svi oni koji su ga poznavali.
Izuzetna, gotovo nevjerojatna skromnost također je bila jedna od najvažnijih ljudskih osobina ovog istinskog narodnog liječnika. S
Svjetsku znanstvenu karijeru i uspjehe Akademik Jakob Gaon izgradio je živeći skoro do penzije u skromnom dvosobnom stančiću u Ulici Sutjeska na sarajevskom Džidžikovcu, gdje je sa suprugom Martom i djecom Reginom i Avramom proživio svoje najdinamičnije godine.
U tom malom stanu, ukusno uređenom, ali bez i trunke blještavila ili luksuza, zimi pravoj ledari, u radnom kutku mini dimenzija do stropa ispunjenom gomilama knjiga – nastajale su stranice i stranice svjetski relevantnih znanstvenih tekstova i studija.
Za svoj radni stol na Džidžikovcu, s pogledom na sjenovite “tužne vrbe” pod prozorom, doktor Jaša vraćao se i nakon poslijediplomskih studija u Hamburgu, Parizu, Londonu, New Yorku ili Bostonu, u Sarajevo se vratio i poslije suradnje s čuvenim profesorom dr. Moserom u Zürichu, te brojnih predavanja po tadašnjem SSSR-u, Francuskoj, Engleskoj, SAD-u-
Upravo iz Sarajeva uspostavio je stalnu komunikaciju s renomiranim svjetskim institucijama poput Instituta za tropske bolesti (Hamburg, Njemačka), Interne klinike Sveučilišta Wrestern (Clevland, SAD), Mountain Labaratory (Hamilton, SAD) i Mikrobiološkog instituta Harvardske škole za javno zdravstvo (Boston, SAD). Čak i veliki, najmoderniji mikroskop za fluorescentnu mikroskopiju, koji je dobio na dar od Rockefeler Fondation iz New Yorka kao znak priznanja za znanstvena postignuća, doktor Jaša je ekspresno poklonio Institutu za epidemiologiju Medicinskog fakulteta u Sarajevu kojem je tada bio na čelu.
Godine najranije mladosti, kako je poslije govorio, sretne i ugodne, Akademik Jakob Gaon proveo je u rodnom Travniku.
Ondje je završio klasičnu jezuitsku gimnaziju, te postao pravi “latinac”, a tako je sebe nazivao jer je tada stekao perfektno znanje latinskog jezika. Medicinu je studirao u Beogradu, gdje je diplomirao 1938.
Dramatične godine Drugog svjetskog rata mladi liječnik proveo je u zatočeništvu u nacističkim koncentracijskim logorima u Njemačkoj. Kao Jevrej-logoraš imao je pravo raditi kao liječnik samo u zarobljeničkim logorima za Ruse.
Akademik Jakob Gaon je bio čovjek s idealima i vizijom
Živio sam gledajući svaki dan ogroman broj potpuno izgladnjelih ruskih zarobljenika koji su masovno umirali od gladi, pjegavog tifusa i dizenterije. Do početka 1945. u Njemačkoj nikad nisam znao da li ću sutra biti živ, pošto sam za esesovce bio “jevrejska svinja”, sjećanja su na strahote koje je doživio, a obnovio ih je u povodu svojeg 77. rođendana na svečanosti koju je za akademika Gaona priredilo Odjeljenje medicinskih nauka Akademije nauka i umjetnosti BiH.
Svjedočio je tada i o tome kako je u jednom od velikih zarobljeničkih logora u Saksoniji dnevno morao pregledati po 50-60 oboljelih od pjegavog tifusa, te o tragičnoj logorskoj statistici jer je čak 80 posto tih ljudi poslije umiralo.
Ove strašne ratne epizode, kao i prva poratna liječnička iskustva u poharanoj, gladnoj i ratom izmučenoj istočnoj Bosni presudno su utjecali na odluku da cijeli svoj život i karijeru posveti preventivi i spašavanju ljudskih života od pošasti kao što su zarazne bolesti.
Nakon završetka Drugog svjetskog rata i oslobođenja Akademik Jakob Gaon vratio se u BiH zajedno sa Slovenkom Martom.
Upoznali su se u zarobljeničkom logoru, gdje je ova studentica medicine, naizgled krhka ali izuzetne energije i snažnog duha, pomagala doktoru Gaonu u radu liječnika.
Talentirana, obrazovana i puna ambicija Marta je zbog udaje prekinula studij, no uvijek je bila i do kraja ostala najodaniji saveznik, najpametniji partner, najjača potpora i najveća inspiracija doktora Jaše.
Požrtvovano i nečujno vodila je računa o svemu što nosi svakodnevica, od brige o domu, odgoja i obrazovanja djece, kasnije i obožavanih unučica Danijele i Lee, sve do znanstvenog rada svog supruga.
Pogotovo brižno bdjela je nad njegovim narušenim zdravljem. Predobri doktor Jaša sve životne i profesionalne izazove prihvatao je s optimizmom, bio je čovjek s idealima i vizijom, išao je za svojim snom, a taj san svodio se samo na jedno – pomaganje ljudima.
– Mnogi misle da je profesija ljekara sinonim za luksuz, pa i za karijerizam. No, to nije tako. Život ljekara, naročito preventivca, često ne priznaju niti shvataju mnogi ljudi, naročito oni koji su utjecajni u društvu i koji odlučuju o zdravstvenoj politici. Mnogi klinički ljekari ne priznaju preventivce sebi ravnima pa zato preventivci i nemaju mogućnost pravedne nagrade za svoj rad, rekao je Akademik Jakob Gaon, sumirajući profesionalna iskustva na svečanosti obilježavanja svojeg jubilarnog rođendana.
Duboko je vjerovao u nužnost društvenog angažmana liječnika, kako bi liječnik svojim znanjem i humanošću mogao direktno pomoći društvu i organizaciji zdravstvene službe. Liječnik nije samo čovjek koji poznaje svoju struku, smatrao je.
– On mora biti savjesno biće, što znači da mora nositi u sebi takvu savjest koju je teško mjeriti i kontrolisati. To neki zovu etikom. Ona se ne može mjeriti jer ona često graniči sa samopožrtvovanjem, govorio je akademik Gaon.
Hodi, večeraj s nama
Već 1945. kao 113. civilni liječnik u BiH, dobrovoljno se prijavio da ode ondje gdje je liječnik tada bio najpotrebniji – u Goražde, gdje su se još vodile borbe između partizana i četnika. Kako je isticao, narod ga je bratski primio.
A on sam, poslije toliko godina osjetio se slobodnim građaninom, “ravan onima koji su se još borili za slobodu svoje zemlje”. Ovaj angažman podrazumijevao je i rad u općinama Foča, Čajniče i Rogatica. Zbog posla pješice je dnevno morao prelaziti i po 20 km, u improviziranim ambulantama, jer su sve zdravstvene ustanove bile uništene, pregledao je na stotine pacijenata. Poslije puno godina otkrio je: kao liječnik na receptima tada nije ispisivao samo nazive lijekova, nego je pojedinim bolesnim ženama, kako kaže, ordinirao po nekoliko grama kafe, šećera, riže ili kilogram-dva brašna. Ono što mu je ostalo u neizbrisivom sjećanju bila je epidemija povratnog tifusa 1946. u istočnoj Bosni kada je spasio na tisuće života. Narod ga je nazivao “Anđelom našim!”, a riječi “Hodi, večeraj s nama, kasno je, snijeg pada, spavaćeš ovdje u musafirskoj sobi”, ostale su mu zauvijek u ušima i duši kao maksimalan poticaj i ohrabrenje.
Radeći na terenu, Akademik Jakob Gaon prošpartao je gotovo sve općine u BiH. U rangu pravog herojskog podviga smatra se akcija suzbijanja povratnog tifusa u istočnoj Bosni pedesetih godina prošlog stoljeća kada je doktor Gaon predvodio veliku liječničku ekipu koja je djelovala u sklopu 10 mobilnih bolnica u kojima je na terenu tretirano više od 40.000 pacijenata. Odlazio je i na Kosovo, u Crnu Goru, Makedoniju, praktički u sve dijelove bivše Jugoslavije gdje je svojim znanjem, autoritetom i kompetencijama predsjednika Savezne epidemiološke komisije za zarazne bolesti mogao pomoći.
Znanstveni radovi akademik Jakub Gaon rezultat su eksperimentalnog, laboratorijskog i terenskog rada. U njima su registrirani originalni znanstveni zaključci, no, opasni momenti i rizici rada na terenu, često poput scena iz akcionog filma, ostali su jedino u memoriji ovog hrabrog i posvećenog liječnika. Poplave u Bosanskoj Dubici 1950., gdje je jedva izvukao živu glavu nakon višesatnog čekanja u kućici na Uni da njega i njegovu ekipu netko izbavi iz vode ili odluka da po svaku cijenu stigne do sela Teočak na Majevici u kojem su Romi umirali od antraksa iako ga je ondje odbio voziti i službeni vozač, sve su to bile situacije o kojima je akademik Gaon otkrivao detalje puno, puno godina kasnije.
Volio je komunicirati s ljudima, pogotovo je kontakte s ljudima iz naroda doživljavao poput najvećeg bogatstva. Imao je odličnu memoriju, sjećao se s preciznošću svake lokacije, dijaloga ili imena. I nakon odlaska u mirovinu nastavio je raditi, zanimala ga je problematika AIDS-a, vizionarski se fokusirao i na pitanja iz područja ekologije. Kolege liječnici cijenili su ga zbog poštenja u procjeni medicinskih znanstvenih postignuća, strpljivosti i temeljnosti u radu, otvorenosti uma i srca, te kulture dijaloga, spremnosti da razumije i oprosti. Među studentima bio je omiljen zbog znanja, jednostavnosti i šarma.
Svojim izgledom Akademik Jakob Gaon ostavljao je dojam prije umjetničke duše nego strogog profesora – leptir-mašna i košulje živahnih, prugastih dezena bile su obavezni dio njegovog imidža. Ipak, taj dašak umjetničkog štiha bila je velika strast prema fotografiji. Objektivom svog fotića želio je zabilježiti svaki trenutak koji je smatrao značajnim, a to su mogla biti fina prijateljska druženja, ali i početak proljeća ili početak blistavog ljetnog jutra uz osmijehe na licima dragih ljudi.
Amanet budućim generacijama
Za akademika Gaona, eruditu i poliglota, svijet medicinskih znanosti bio je snažno uporište, no u epicentru tog svijeta bila je njegova obitelj kojoj je pružao svu svoju pažnju i ljubav. Ljubav prema medicini prenio je na sina Avrama, ultraodličnog studenta koji je potom karijeru plastičnog kirurga napravio preko oceana, te na unučicu Danijelu, također doktoricu medicinskih znanosti, koja se istraživačkim radom danas uspješno bavi na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Torontu. Očev vrhunski dar za pedagoški rad i ushit u komunikaciji s ljudima naslijedila je kćerka Regina – do svog preranog i tragičnog kraja potvrdila se kao vanserijska menadžerica (među ostalim i sarajevskih Olimpijskih igara) te profesorica što poput prave čarobnice svojim đacima otkriva sve tajne znanja.
Novim generacijama liječnika istraživača Akademik Jakob Gaon osim znanstvenih radova i otkrića ostavio je niz poruka i savjeta. Čast i objektivnost, govorio je, moraju biti dio svakog znanstvenog rada, a rezultati tih radova moraju biti istinski, pa makar oni bili i negativni. Akademik Gaon već je ušao u povijest: službeni izvori ističu da je svojim radom i rezultatima u medicinskim znanostima, posebno u području zaraznih bolesti koje su godinama harale u BiH, osigurao mjesto u povijesti medicinskog znanstvenog i praktičnog razvoja zdravstva u BiH. Budućim je generacijama ostavljeno kao amanet da cijene mukotrpan znanstveni rad, a ovi redovi ispisani su u čast dobrom, plemenitom, dragom čika Jaši, ocu moje najbolje školske drugarice Regine, u spomen na dane odrastanja u kojima je zauvijek sačuvana i čika Jašina bezuvjetna ljubav prema Sarajevu i ljudima Bosne i Hercegovine.
(Tekst je preuzet iz edicije “Sarajevo moj grad”)