Biti roditelj danas je nimalo lagan sport. Stalno vagamo da li smo uradili nešto dobro ili ne? Svi svjesno ili nesvjesno ispravljamo greške koji su naši roditelji pravili sa nama u našem odrastanju. Svaki roditelj je najbolji roditelj za svoje dijete, i svaki roditelj želi najbolje za svoje dijete.
Što bi značilo da želimo zdravu djecu prvenstveno, kako fizički tako i psihički. Ali kako u svijetu u kojem se brzo jede, brzo uči, brzo živi?
Upravo u pitanju: „Zašto je sport važan za djecu?“ se kriju i odgovori.
Fizičko zdravlje
Koliko smo puta čuli rimsku izreku: „U zdravom tijelu, zdrav duh“. I to je stvarno tako. Činjenica je da djeca moraju biti aktivna svaki dan, i apsurdno je tražiti od njih da budu mirna. Mali vragolani nikada ne miruju, njihova krv kola venama brže nego naša, i kako onda da očekujemo da budi mirni?! Djeca koja se bave sportom zu zdravija, imaju jači imunitet.
Medicinski stručnjaci kažu da djeca koja se bave sportom manje se susreću sa visokim krvnim pritiskom, dijebetisom, rakom debelog crijeva, pretilosti te raznim bolestima srca. Dakle ranim ulaganjem u sport, se u kasnim godinama odrazi na naše zdravlje.
Ali bavljenje sportom je mnogo više od fizičke aktivnosti tvrde eksperti sa sajta Bojprom.
Psihičko zdravlje
Fizička aktivnost je blisko vezana sa psihičkim i naravno fizičkim razvojem, naših malih bića. Vježbom se oslobađamo stresa, a kao i odrasli i djeca podliježu ankcioznosti, depresiji i stresu. Čak i umjerena aktivnost je dovoljna kako bi se djeca oslobodila stresa, i pospješili svoje vještine za aritmiku, čitanje i pamćenje. Najčešći odmor nam je uz sport, jer je tamo pozitivna energija.
Sport nas motiviše stalno da budemo bolja verzija sebe. Uz motivaciju i pozitivnu energiju nam sa sportom dolaze i radne navike. A sad dobrim radnim navikama i dobri rezultati, kako u sportu tako i u školi.
Sa sportom rastemo, svakim dobrim rezultatom smo sigurniji u sebe. Imamo više samopuzdanja, mentalno postajemo jači.
Sozijalizacija
Velika moć i prednost bavljenja sportom je upravo i socijalizacija. Svijet sporta broji jako mnogo ljudi. Baš kao i svaki svijet u ovom svijetu ćete se susresti sa mnogo poznanika ali i pravih i istinskih prijatelja. Prijatelja za cijeli život.
Kao neko ko je bio dugi niz u godina u sportu, upoznala sam ljude koji su rasli zajedno sa mnom. Spremali se zajedno za sredju školu, ispite za koledže, zajedničke živote sa partnerima. Dakle, prijatelje za cijeli život i prošli zajedno i sito i rešeto.
Social skills- socijalne vještine i moralni principi
Ono što otkriva pravu ljepotu bavljenja sportom, osim što naša djeca rastu fizički i psihički, su upravo razvoj socijalnih vještina. Socijalne vještine nešto bez čega ljudsko društvo danas ne bi funkcionisalo.
Djeca koja se bave sportom razvijaju razne socijalne vještine, koja im kasnije može doprinijeti čak i u zaposlenju.
Većina sportista su timski igrači, imaju potrebu za stalnim dokazivanje i nadmetanjem, jer ih je sport naučio da uvijek može bolje, uvijek može više. „Način na koji momčad igra kao cjelina određuje uspjeh. Možeš imati skupinu najboljih individualaca na svijetu, ali ako ne igraju zajednički, momčad ne vrijedi ništa“ – Babe Ruth Alias Bambino (1895-1948) je puno puta proglašavan za najboljeg igrača ‘baseballa’ svih vremena, i jedan je od američkih sportskih heroja.
Prva stvar na koju pomislite na pomen sporta je fair play – pravedna igra. Tako je dječiji karakter odma upoznat sa pravilom fair play-a. Sport nas uči jednakosti. U sportu nije važno koje ste vjere, koje vam je boje koža, koje ste nacionalnosti sve dok ste fair igrač.
Kao i svaka sfera života, i u sportu se susrećemo sa gubicima. Možda i više nego bilo kojoj drugoj sferi života. Ali gubitak u sportu je sastavni dio igre. Svaki gubitak nas uči pravom sportskom ponašanju. „Sportsko ponašanje je za mene kad tip odšeta s terena, a ne možeš reći da li je pobijedio ili izgubio, jer hoda s ponosom u oba slučaja“-Jim Courier (1970) je bivši broj jedan svjetskog tenisa, osvojio je četiri Grand Slam titule.
Gubitak u sportu nas uči da su greške sastvni dio naših života. „Šampion je onaj koji ustaje kada ne može“ – Jack Dempsey (1895-1983) je držao boksačku titulu u teškoj kategoriji između 19′ i 26′, a jedan je od omiljenijih boksača.
U sportu iz grešaka učimo, te greške nas tjeraju da ne odustajemo, te greške volimo jer nas tjeraju na upornost. „Upornost će promijeniti neuspjeh u izvanredno dostignuće“ –Matt Biondi (1965) je osvojio 11 olimpijskih medalja u plivanju.
Prva osoba pored tima sa kojom se djeca susreću u sportu je njihov trener/-ica. Trener postaje njihov autoritet. Kroz sport se uči poštovati autoritet, pravila, kolege iz tima i naše protivnike. Naši igrači nam daju povjerenje kada treba da se uradi posljednji korak do pobjede. „Promašio sam više od 9000 šuteva u karijeri. Izgubio sam više od 300 puta. 26 puta su mi suigrači povjerili zadnji šut koji sam promašio. Nisam uspijevao opet i opet i opet. I zbog toga sam na kraju i uspio „– Michael Jordan
U kojoj starosnoj dobi upoznati djecu sa sportom? Po najnovijjim istraživanjima, najbolje je upoznati djecu sa sportom sa šest godina. Naravno da će to za roditelji biti mukotrpan posao, pronaći sport koji odgovara vašem djetetu, ali ne odustajte, jer ima toliko benefita koji donosi sport. Kada uče prave vrijednosti kroz sport nema sumnje da će izrasti u dobre i odgovorne osobe. Naravno da ne treba forsirati dijete da se bavi nekim sportom. Forsiranjem možemo stvoriti kontraefekt. Pustimo ih sami da vide vrijednost sporta.
Popularno: Mostarski Mališani Obradovani Paketićima!