Još nikada nisam prošao Travničkom glavnom ulicom, trotoarom od Lipe prema Kinu, a da mi pred očima nije bljesnula krasna slika iz mog djetinjstva.
Destanova mala ušušna i mirisna slastičarna.
Nigdje na dunjaluku u izlogu nije bilo ljepših na štapiću lizalica, medvjedića od prženog istopljenog šečera.
I svi su bili nasmiješeni od usta do usta, baš kao i svi Bahtijarevići, kao i moj drug Beso što se poput goluba cijeli život ulicama i mahalama gegao, kao ćumur crne kose, vazda drag, upitan, naravan i za ljudikanje voljan.
Kao što je iz one česme ispred Lipe, između turbeta vazda tekla hladna voda, tako su se ispred Destanove slastičarne vazda caklili nasmijani dobrodušni Bahtijarevići.
Kao da je imao razbarušeno gnijezdo sjajne kose Beso se kroz moje djetinjstvo i mladalaštvo šetao Korzom i svakome se javljao ili klimoglavom srdačno pozdravljao.
Mi smo bili ista generacija što je Travnikom tabanala poštujući sve one što su našu čaršiju čaršijom činili.
Beso je bio poput hodajućeg stabla lipa koja su Travniku vazda davala poseban šarm i obilježje.
Rasteš uz njih, a zapravo ih i ne opažaš, pa i ne vidiš kako se mijenjaju, kako odlaze i kako gotovo neprimjetno nestaju.
Meni i mojoj generaciji pokretnog drveća što smo dunjalukom skitali, ali korijenjem u svojoj čaršiji bili, meni i našem drvoredu prijateljstva naš Beso, naš Besim baš će nedostajati.
U ime svih nas izgovaramo riječi tuge svim njegovim bližnjim i dijelimo bol zbog njegovog odlaska.
Bašum Sagosum, i neka ti je lagana zemlja Bosanska prijatelju naš čestiti Travnički …
( Rusmir Agačević , 27.05.2022. )