-9.2 C
Travnik

Priča Nihada Karića/ Kuga

Tekst se nastavlja nakon oglasa -

To malo mjestašce Emirovci smješteno na mjestu gdje se planinske rječice Kozica i Jasenica sastaju a Vlaška Gromila i Konđilo rastaju. Ispod Konđila na jednoj zaravni, bježeći od civilizacije i raznih zuluma ljudi su našli mir i spokoj u svojim Emirovicima. Nikad niko nije bio zabrinut, ni želio više nego što ima, niti bio tužan što nema.

Sunca, vjetra, vode, snijega napornog rada ima uvijek, to je bilo dovoljno da se spokojno legne, veseo ustane. Lijepo mjesto s avlijama punim karanfila, miloduha, krušaka, šljiva, jabuka, sira, kajmaka. I lijepih djevojaka.

Najljepša je bila Hajruša, Imširova kći jedinica za čiju ljepotu se pročulo do šeher Sarajeva. Momci s oputama na bosim nogama i crvenim firalama na sebi, iz dalekih krajeva, dolazili su Hajruši nazagled. Donosili joj smokve, gurabije, rezaćije…. I bi im džaba. Za nju nije bilo pristalog momka, sve ih je redom odbijala.

Kad s Vlašića stisne strašna noć selo se umiri, utihne, samo se čuje pucketanje vatre sa ognjišta čiji dim grize oči. Nasuprot Emirovaca ispod vrletne Vlaške Gromile s prvim sumrakom gladni čopori vukova zavija iz Sirove šume. U tu šumu nikada niko nije zalazio. Kada je i sama kuga lično došla u Emirovce oni nisu kročili u nju jer im je izgledala opasnija od kuge. Iz nje su dolazili vjetrovi, vukovi, medvjedi, jastrebovi i svaki drugi akrep pa su mislili da im otuda i kuga dolazi. Jedni su govorili da im iz Sirove šume po noći dolaze prikaze pa su se, kad bi zakonačili, pokrivali jorganom glavi. Narod se dobro prepao strašne bolesti koja je polako punila Emirovačko mezarje….

S dolaskom kuge u Emirovce je došao četrdesetogodišnji hodža; Gajan-hodža, iz Travnika. Neoženjen i sam. Pričalo se za njega da uopće nema namjeru da se ženi i da je svo svoje vrijeme posvetio učenju, šta će mu žena. Rijetko kad je izlazio iz dizmaruše kuće pravljenu od slame i blata. Samo je učio i Boga molio za spas i ilađ ovom narodu. Nakon godinu dana službe Gajan hodža pred Emirovčanima izjavi da želi otići svojima u Travnik u Donje Osoje. Da ih željan vidi i izgrli. U povratku će prvo u Pojske da zijareti svog starog efendiju Spahića pred kim je izučio medresu.

-Efendija, hej efendija, nemoj nas zaboravit kao što nas ni kuga nije zaboravila! Nemoj se dugo izbavljat dođi nam opet- veli jedan starac.
-Eto vam ljudi, Allahimanet i halalite mi ako mi se na putu kakvo nenadno zlo dogodi, a ako sve bude kako sam namislio eto mene za dva do tri dana … i ne brinite puno, od briga se svašta nakalemit more.

Gledali su za hodžom kad je od svoje kuće otišao niz Vrletine pravo putem ispod Duba; ličio im je onako trbušast na pokretni grm koji se otkinuo niz Emirovce pa se više ne može vratit. Žalili su za njim jer sad ostaju sami nesigurni uplašeni u strahu od prikaza…
.
Drugog dana pred sami akšam njihov strah postade još veći. Uplašio ih je nepoznat glas dolazeći u talasima preko rijeke Kozice iz pravca Sirove šume.
–“Ooooo Emirovčaniiiiii ,,,ooo Emirovčaniii je li vam dosta kuge po seluuuuu….?
Oooo Emirovčaniiiii ako hoćete da vam kuga ode iz sela ima za nju ilaađaaaa (lijeka)!!!

- Tekst se nastavlja nakon oglasa - Priča Nihada Karića/ Kuga

Ooooo Emirovčaniiiii!!!

-Gdje nam je sad Gajan hodža da izuči molitvu, kad nam je najpotrebnije?- ibretili su se Emirovčani učeći molitve, šta je ko i koliko znao, tražeći u njima spas. I prije nego se smrklo u strahu se svako uvukao u sigurnost svoje kuće, čvrsto zamandalivši vrata da im prikaza ne bi ušla lahko. Noć su proveli budni i u skrušenoj molitvi, “da im Bog olakša i da se uskoro Gajan hodža vrati”

Do rane zore su se molili, a od zore cijeli dan radili na njivi.

Nekako u isto vrijeme, pred akšam kad se obično prikazuje iz Sirove šume povik :” Oooooo Emirovčaniiii….ako hoćete da se spasite od kuge za nju ima ilađaaaa”

  • Naj pribraniji među njima, Imširov brat Vehbija, skupi hrabrost te i on povika- “Šta želiš od nas…..eto de nam reci, nemoj nas više strašit, ispunit ćemo to što hoćeš od nas.”

-“Najljepšu djevojku iz vašeg sela… dajte vašem hodži, kuga će nestati” …Najljepšu djevojku….”-tako ponovi još dva puta, glas uminu.

- Tekst se nastavlja nakon oglasa - Priča Nihada Karića/ Kuga

Uplašili se od tog kratkog neobičnog prijedloga Emirovčani pa , sutradan na lijepi petak, sakupili svu svoju pamet i našli da je naj bolje da hodži dovedu Hajrušu Imširovu. U podne istog dana odnekud iz pravca Goveđeg greblja izbi Gajan hodža. (oni su imali posebno mjesto za kopanje hajvana) Hodža nije dobro ni odmorio odmah su mu, upadajućii jedni drugima u govor, sasuli u lice sve šta se dešavalo dok je on izbivao iz Emirovaca.

-“Imamo mnogo momaka koji bi se oženili našom Hajrušom, ali im ona neće, leđa bi joj zakratko okrenuli. Uzmi je ti Gajane-vele mu.

  • Ti si nam pouzdan, drugi nisu.” Govorili su mu od svoje muke, jer njihova muka sad postaje i hodžina. Svojim govorom puhali su mu pod krilo da poleti i oženi se. Rekli su mu da se toga ne boji. Gajan hodža satjeran u kut pristane… Te noći kad je Gajan hodža oženio Hajrušu i uduhnuo svijeću lojanicu, radoznali momci, njih desetak, prišunjali se krišom do zida sobe u kojoj su spavali, da čuju dešavanja prve noći.(takav je adet bio). Ono što je desetak ljudskih ušiju čulo prislonjene na zid bilo je su ovako: –“ Hajro, Hajrušo sad kad si moja žena- tepajući Gajan hodža joj govori- znaš one tri noći… kad su prikaze iz Sirove šume dozivale… to nisu bile prikaze to sam bio ja….ja Gajan hodža, ja sam otuda zvao, hočeš mi halaliti”?

Piše: Nihad Karić

- Oglašavanje -

Preuzimanje sadržaja

Preuzimanje sadržaja je dozvoljeno samo uz dodavanje link na travnik.ba unutar preuzetog članka. Hvala.

4 4 Glasovi
Ocjena članka
Pretplatite se
Obavijesti o
guest
0 Komentari
Ugrađene povratne informacije
Pogledajte sve komentare
Priča Nihada Karića/ Kuga

Možda vas zanima

Priča Nihada Karića/ Kuga
Priča Nihada Karića/ Kuga
0
Zanima nas vaše mišljenje, molim vas, komentirajte.x
()
x