Marijan Skočibušić iz Novoga Travnika prava je zanimljivost u svojoj zajednici. Iako mu je 70 godina, u njemu i dalje tinja mladalački duh, pa tako ne posustaje u potrazi za vodom na svojoj parceli. Svakodnevno se upušta u izazovan zadatak kopanja bunara, s istim entuzijazmom kao nekad u svojim mlađim danima.
Ono što ga čini zaista jedinstvenim jest njegova neobična rutina – kada osjeti umor, umjesto da se počine ili se povuče u hlad, Marijan uzima frulu i svira. Ovaj neobičan spoj fizičkog rada i glazbe donosi mu trenutke radosti i zabave, a čini i da kopanje bunara izgleda poput performansa. Njegova frula postala je njegov pratitelj u ovoj avanturi, a melodije koje svira u bunaru možda čak i privuku malo sreće.
Iako ne vjeruje u metode tragača s L antenama, Marijan unatoč tome ne gubi nadu. Njegova unutarnja borba između optimizma i pesimizma oslikava životne izazove; s vremena na vrijeme obuzima ga nestrpljivo očekivanje da će otkriti vodu, a s druge strane, spreman je prihvatiti svaki neuspjeh, smatrajući to iskustvom koje ga ne može obeshrabriti. “Bit će to moje osmo čudo svijeta”, govori s osmijehom kad sanja o trenutku kada će napokon doći do izvora.
U njegovoj potrazi za vodom kroz bunar i uz melodije frule, Marijan Skočibušić postaje inspiracija onima koji ga poznaju, s humorom i optimizmom nosi priču koja pokazuje snagu ljudskog duha i ljubav prema životu, bez obzira na godine. Uživite se u njegov neobičan svijet, pun humora, glazbe i nade!