-2 C
Travnik

Šahin Dolovac – ” Travnik je najljepši grad na svijetu”

Šahin Dolovac rođen je 11.08.1938.g. u selu Drinsko kod Višegrada. U Drinsku je završio osnovnu školu, a u Višegradu stolarski zanat i gimnaziju 1965.g. Za vrijeme školovanja u Višegradu bavio se atletikom i bio najbrži sprinter u višegradskom kraju, bio je i član KUD “Hamid Beširević” u folklornoj grupi i pjevač solista, piše portal Travnik.ba.

Studentski život je proveo u Sarajevu gdje je upoznao i družio se sa tadašnjim doajenima sevdaha Sabahudinom Kurtom, Safetom Isovićem i dr. Kroz atletiku je zavolio stadion “Koševo” i FK “Sarajevo”gdje je upoznao Asima Ferhatovića – Hase, posvetivši mu kasnije pjesmu.

Nakon odsluženja vojnog roka, sudbina ga zbog mlađeg brata veza za Travnik u koji je doselio krajem 60-tih godina te se zaposlio u Kombinatu “Borac” gdje je uspješno obnašao niz rukovodećih funkcija.

Travnik zavoli i srcem i dušom upoznajući tadašnju travničku muzičku scenu uz druženje kroz sevdah i pjesmu. U tom periodu se oženio sa Sevletom rođ. Dautović krunišući brak sa dvoje djece Sabinom i Samerom.

Velikim zaslugama njegovog radnog kolektiva tadašnje RO turizam i ugostiteljstvo pri SOUR-u „Borac“ u 1979.g., Vlašić dobiva prestižnu nagradu „Srebrena pahuljica“ kao najperspektivniji ski-centar u bivšoj Jugoslaviji.

Osim turizma i ugostiteljstva profesionalni angažman mu je bio i u trgovini, a nešto kasnije i konfekciji „Borac“ Travnik sve do početka rata. U tom periodu bio je i društveno aktivan posebno u KUD-u „Borac“ Travnik i šahovskom klubu.

Kao penzioner u toku rata u saradnji sa maestrom Omerom Pobrićem kroz pjesmu i sevdalinku su pomagali u razvijanju svijesti o neophodnosti očuvanja identiteta Bošnjaka. Bio je angažovan i aktivan u organizaciji „Dječija ambasada“, pomagao izbjeglim i raseljenim licima te organizovao pčelarstvo u tim teškim vremenima za potrebe Armije BiH.

U toku rata je napisao niz pjesama o Travniku i patriotima Bosne i Hercegovine, od kojih se izdvajaju pjesme o Majoru Mihajlu Petroviću i heroini Karaule Nevzeti Sefer. Taj period se posebno izdvaja i muzička saradnja sa Smajiš Seadom, braćom Filipović, Čajić Ahmetom, Avdom Junuzović… i dr.

Travniku je ostavio u amanet četvrtu dodanu strofu jedne od travničkih himni „Kad pogledam s Bašbunara“, sa stihovima „Mene Hendek i Šumeće probude iz sna, za taj izvor Plave Vode cijela Bosna zna“.

Na ljeto 1994.g. je osnovao turističku agenciju na čuđenje travničke čaršije sa jasnom vizijom koja se u relativno kratkom periodu i obistinila s obzirom da je zajedno sa sinom već 1997/1998.g. doveo prve turiste na Vlašić.

Poslije rata, osim turizma, promocije Travnika i sevdaha posvetio se voćarstvu, pčelarstvu, ekologiji, kulturnim i humanitarnim aktivnostima. Niz članaka i emisija je govorilo o njegovom „Zelenom hramu“ na padinama Tarabovca. Čitav život je bio istinski zaljubljenik prirode i posebno je volio djecu koja su ga zvala „Popaj“.

Preselio je na ahiret u maju 2004.g.

- Oglašavanje -

Preuzimanje sadržaja

Preuzimanje sadržaja je dozvoljeno samo uz dodavanje link na travnik.ba unutar preuzetog članka. Hvala.

Možda vas zanima

Šahin Dolovac - " Travnik je najljepši grad na svijetu"