Travnik – Kratka historija vezirskog grada smještenog u srcu Bosne

- Advertisement -

Najbolje geografsko određenje ove varoši i čaršije pripisuje se znamenitom glumcu travničkoga porijekla Josipu Pejakoviću koji primjećuje da se Sarajevo, kao današnji glavni grad Bosne i Hercegovine, nalazi kod Travnika

U tome se sluti aluzija na dane prijestolničkoga reda i tišine, kada je u konzulska vremena Travnik bio “najgospodskiji grad na zemlji, a u njemu svet odmeren i mudar, s carem da govori…”.

Istovremeno je to podsjećanje na lucidno uviđanje Ive Andrića da “nikad niko u Travniku nije ni pomislio da je to varoš stvorena za običan život i svagdašnje događaje”.

Travnik se naziva i muzejom širom otvorenih dveri, u kojemu su vidljivi tragovi prošlosti i svih istorijskih epoha, civilizacija i kultura koje su bile prisutne u Bosni, od plemenskih saveza do carstava i kraljevstava što su se ovdje smjenjivali i prožimali.

Odete li na vrh Bukovice, brda iznad Plave vode, naići ćete na ilirske tumuluse i gradine, u prastaroj Gučoj Gori vidjet ćete stare katoličke žene s tetovažama na rukama kao običajem koji potječe od izumrlih ilirskih plemena.

U Turbetu ćete u središtu naselja vidjeti dijelove rimske bazilike, u susjednim selima Varošluku i Tenićima postoje nadgrobnici iz Bosanskog kraljevstva, dok u Travniku i danas žive žene iz muslimanskih begovskih porodica koje se međusobno dopisuju bosančicom kao srednjovjekovnim pismom.

Gradska zona Travnika se može opisati navodima travničkoga pisca Muharema Bazdulja koji će reći da je Travnik mali grad a ipak predstavlja svojevrsni pupak svijeta: “Grad je fantastičan i neviđen spoj orijentalnog i srednjoevropskog naselja. Glavna bi se ulica mogla bez ikakve preinake prenijeti u Zagreb, dok neki kvartovi predstavljaju originalni krajobraz iz Tisuću i jedne noći.”

U godinama što su ostale upamćene po uzmožnom mužu tepčiji Batalu Santiću, koji gospodariše župom Lašva na prijelazu iz 14. u 15. stoljeće, vremenima bojazni i strepnje od turskog carstva, izgleda da je baš kralj Tvrtko II. Kotromanić odlučio da na uzvisini iznad potoka Hendek i Šumeće sagradi tvrđavu i uz nju malo varošište i trgovište.

Nakon što je sultan Mehmed II. Fatih osvojio tvrđavu 3. juna 1463. godine, počinje postepeno pretvaranje podgrađa tvrđave u orijentalni grad, s Donjom i Gornjom čaršijom.

Najslavniji dani Travnika započeli su nakon najstrašnijih dana što ih je proživjela dotadašnja prijestolnica Bosne, Sarajevo, koje 1697. godine okrutno razoriše trupe austrijskoga princa Eugena od Savoje.

Dvije godine potom vezir Halil-paša Ćoso prenese vezirsku stolicu u Travnik, koji će sve do 1850. godine biti sjedište Bosanskoga pašaluka. U tih 150 godina čak je 77 paša sjedilo na vezirskim šiltetima i minderima rezidencije Konak.

Premda je većina vezira dolazak u Travnik pripisivala prokletstvu i smatrala službom po kazni, veziri poput Mehmed-paše Kukavice, Elči Ibrahim-paše, Muhsin Zade Abdulah-paše… zaviještali su svoja bogatstva za izgradnju sakralnih i svjetovnih objekata. 14 sačuvanih džamija, turbeta, sahat-kule, sunčani sat, medrese, bezistan, česme… predstavljaju ona obilježja Travnika po kojima se i danas naziva vezirski grad.

Konzulska vremena, kao podnaslov romana “Travnička hronika”, označavaju period u iistoriji grada-prijestolnice u koju Napoleon Bonaparta 1807. godine šalje prvog i jedinog francuskog konzula Pierra Davida da uspostavi Francuski generalni konzulat. Godinu potom, i austrijska carevina otvara svoj generalni konzulat.

Prva dvojica austrijskih konzula, von Miteser i von Paulic, uz francuskog konzula Davida, ostat će ovjekovječeni i poznati u svijetu kao likovi toga romana Ive Andrića. Univerzalne vrijednosti romana tvorcu će donijeti Nobelovu nagradu za književnost, a njegov rodni grad učiniti planetarno poznatim.

Godine 1878-e, tursku posadu u tvrđavi zamijenit će austrougarski vojnici pod komandom vojvode Wirtenberga. Nova monarhija donijela je u travnički kraj, osim industrijalizacije, i dah srednjoevropske arhitekture, muzike, običaja, jezika.
Time se upotpunjava ona slika o Travniku kao mjestu susretanja Orijenta i Okcidenta.

U doba Kraljevine Jugoslavije izgled grada se nije bitnije mijenjao, a u socijalističkom periodu, uz urbanizaciju i razvoj industrije, razvija se osebujni avangardni izraz u pozorištu i muzici, i pamte se brojni uspješni sportisti.

Neizrecivu posebnost Travnika čine upravo njegovi slavni sugrađani, i to je nimalo slučajan grad, jer s manje stanovnika nego što londonsko Udruženje filatelista ima članova, a s tolikim brojem znamenitih ljudi, zaista zaslužuje takvu karakterizaciju!

U kultnom bosanskohercegovačkom filmu “Otac na službenom putu», lik po imenu Muzafer kaže: “Ako me se poželite vidjeti, vi put pod noge, pa u Travnik – to nije daleko!” Dodajmo: “A kad već dođete u Travnik, znajte da u ovom gradu ništa nije daleko!”

Travnik stare razglednice
Uživajte u fotogaleriji razglednica ovog grada, a koje datiraju iz vremena s kraja 19. i početka 20. stoljeća.

- Oglašavanje -
1,789LikesLikes

Možda vas zanima

34 slike Travnika za društvene mreže!

U cilju promocije našeg grada na društvenim mrežama, kreirali smo 34 fotografije prilagođene za Facebook, Pinterest i Instagram. Slobodno...

Berba krompira na Neobarju u srcu Bosne!

Na području Neobarja snimili smo zanimljiv prizor. Naime riječ je o berbi krompira koji je bio zasađen na površini od 10 dunuma....

JU Gradska biblioteka Travnik/ Javni poziv za učešće u programu “Andrićevi...

Javna ustanova Gradska biblioteka Travnik objavila je Javni poziv za učešće u programu kulturne manifestacije „Andrićevi dani 2020“, prenosi portal travnik.ba

Naš Nikša Bratoš i Stefanovski rade na novom Gibonnijevom albumu

Nakon Vrhunske svirke koju je priredio Publici U Makarskoj, Gitarski Mag Vlatko Stefanovski Ponovo Se “Bacio” Na Posao. Naime,...