Biber 05 višejezična zbirka kratkih priča predstavljena je 24. svibnja/maja u Travniku, u prostoru “Ex Ponto” – Rodna kuća Ive Andrića. Promociju su organizovali Centar za nenasilnu akciju Sarajevo/Beograd, Zavičajni muzej Travnik i Bosanski kulturni krug.
U razgovoru su učestvovali autori/ce objavljenih priča sa konkursa Biber 05: Slađana Nina Perković (Banja Luka), Senad Jusić Čupo (Bugojno), Ante Storić (Šibenik), kao i Davorka Turk (Biber tim, Centar za nenasilnu akciju Sarajevo-Beograd), i članica žirija Lejla Kalamujić (Sarajevo).
Moderator razgovora bio je Enes Škrgo, koji je prisutne pozdravio u ime Bosanskog kulturnog kruga, te naveo da je Ivo Andrić govorio pet, a preveden je na više od 50 jezika, te da je ovaj višejezični konkurs i zbirka priča potrebna zbog povezivanja na različim jezicima.
- Biber smo osmislili na jednom od programa mirovnog obrazovanja Centra za nenasilnu akciju, a samo ime nije akronim, već je ime koje na svim jezicima na kojima autori-ce pišu za konkurs – znači isto. Naša misija je pomirenje i zato smo se, između ostalog, obratili spisateljicama i piscima, kako bismo zajedno razmišljali i promišljali kakvo bi to pomirenje bilo. Zajedničko svim pričama je da su duboko empatične i zaista se možemo poistovjetiti sa njima.
O Biber konkursu i poslu koji je imao žiri, govorila je Lejla Kalamujić, koja je, uz Kalinu Malesku i Olju Savičević Ivančević, bila članica žirija.
- U procesu žiriranja nas tri smo naglas čitale te priče. Karakteristično za ovo žiriranje je da smo bile dosta usaglašene, tako da nam nije bio težak posao, mogu reći da smo uživale.
Enes Škrgo je naveo da u cijeloj zbirci nema zalutale priče, čak i kad se zbirka nasumično otvori, čitatelja privuče priča na kojoj se zaustavio.
- U priči “Nešto mračno što mama nosi u sebi” nisam pisala o ratu, već o onome šta ostavljamo svojoj djeci, koja su većinom rođena i žive u drugim državama i govore drugim jezicima, rekla je Slađana Nina Perković.
Autor čije su priče objavljene u dvije Biber zbirke, Ante Storić ispričao je kako obje njegove priče tretiraju ratne zločine nad civilima.
- Obje priče se odnose na područje Šibenika. Kada je objavljena prva priča rekli su mi da je to znanstvena fantastika, da nije moguće, a onda sam u drugu stavio dva zločina koja su se dogodila baš u Šibeniku. Zanima me šta će sad reći?
Priče sve troje autora objavljene su u po dvije Biber zbirke, a Senad Jusić Čupo o poslednjoj govori:
- U ovoj priči sam pokušao da prikažem ulogu žene na Balkanu, posebno u ratu. Ovdje je patrijarhalno društvo i govori se o herojstvu muškaraca koje služi za primjer da mi treba prvom sljedećom prilikom da poginemo za državu. Uloga majke je marginalizovana, probao sam da prikažem bol koju sam vidio u dvije generacije: gdje se žena pretvara u biljku od tuge za djetetom. Nikada nijedan rat nije nijednu majku nasmijao.
Zbirka priča koju smo predstavili je plod “Biber 05″ konkursa za kratke priče na temu pomirenja u kontekstu zaostavštine ratova i nasilja u zemljama bivše Jugoslavije, kao i za priče koje mogu da doprinesu boljem razumijevanju među ljudima, smanjenju mržnje i razgradnji predrasuda, antiratne priče, priče koje se bave suočavanjem s prošlošću, razgradnjom slika o neprijateljima, suosjećanjem sa drugima, hrabre priče koje se usuđuju da hodaju u „neprijateljskim” cipelama, priče koje pomjeraju granice i otvaraju nam puteve da gradimo izvjesniju, sigurniju i slobodniju budućnost za sve.
Konkursi i sve zbirke Biber priča su višejezični i na njima mogu da učestvuju autori i autorke koji pišu na albanskom, bosanskom, crnogorskom, hrvatskom, srpskom ili makedonskom jeziku.
Elektronska izdanja svih „Biber” zbirki mogu se naći na stranici
https://biber.nenasilje.org/biber-price/ i besplatne su za preuzimanje.
Prije Travnika, zbirka Biber 05 je promovisana ranije ove godine u Zagrebu, Petrinji i Bitolju, a organizatori iz Biber tima najavljuju da će krajem godine biti raspisan i šesti konkurs za kratku priču.