Možda je do jedne od presudnih utakmica u novijoj historiji bosanskohercegovačkog fudbala ostalo nešto manje od tri mjeseca, no od Sarajeva do Zenice, od Tuzle do Mostara, svi odbrojavaju sitno i već razmišljaju hoće li izabranici Sergeja Barbareza uspjeti da naprave čudo na Ostrvu.
Podsjetimo, žrijeb je BiH u polufinalu baraža za odlazak na najveću svjetsku smotru fudbala poslao u Vels. Igra se samo jedan meč, a ukoliko u njemu Edin Džeko i drugovi budu slavili, očekuje ih veliko finale, protiv boljeg iz duela Italije i Sjeverne Irske. Olakšavajuća okolnost je što bi se eventualni finalni duel igrao na Bilinom polju, u Zenici, gdje BiH po tradiciji igra odlično.
Sve će oči biti uprte u Sjedinjene Države, Meksiko i Kanadu naredne godine, a najveće svjetske kladionice već su objavile svoje početne kvote. Specijalizirani sajtovi za klađenje već su na jednom mjestu prikupili kvote za Svjetsko prvenstvo u fudbalu, kao i kvote za kvalifikacije, kako bi igračima bilo lakše pronaći informacije i uporediti ponude različitih kladionica.
Psihološka barijera
Gdje se, na tri mjeseca od susreta u Kardifu, nalazi bh. fudbal? Imaju li se navijači čemu nadati i da li je izvodljivo ponoviti igru kojom je upravo u Zenici pobijeđena Rumunija i koja je Bosni dala nadu da možda može i direktno na Mundijal? To se ipak nije desilo, zbog ispuštene pobjede u Beču.
Od tada su sve misli Barbareza, ali i cijele fudbalske javnosti u BiH, okrenute Velsu. Vremena za pripremu ima, no ima i problema koji će se morati riješiti ukoliko se želi izboriti prvi plasman na Mundijal nakon onog u Brazilu 2014. godine.
Jedan od najvećih svakako jest onaj mentalni. Ne treba posebno ni podsjećati na tužnu činjenicu da selekcija Bosne i Hercegovine nikada u svojoj historiji nije uspjela proći kroz baraž. Jedini put kada smo zaigrali na nekom velikom takmičenju, osvojeno je prvo mjesto u grupi, dok ukupno pet puta prije i nakon toga nije bilo dovoljno sreće ni znanja.
Morao bi Barbarez uvjeriti svakog igrača da je dovoljno dobar i da se ne treba osvrtati na poraze iz prošlosti, poput onog slomljenog srca u Zenici protiv Ukrajine ili poraza u Dablinu. No ako je neko imao snagu volje, a uz to i inat i drskost kakvi moraju krasiti pobjednike, to je onda legendarni fudbaler koji je dugi niz godina igrao u Njemačkoj.
Loša Džekina sezona
Na terenu, problema trenutno ima u gotovo svakoj liniji Barbarezovog tima. Protiv Austrije skupo su nas koštale greške u odbrani, čija je glavna poluga svakako Anel Ahmedhodžić. Velšani su na svom Principality stadionu ne samo direktni i opasni iz tranzicije, već i veoma raspoloženi za napad, a uz to imaju brze igrače kao što su Harry Wilson i Brennan Johnson. Posebno će biti značajni prekidi, koji su i dalje zaštitni znak Velsa.
Ne stoje stvari dobro ni kada je u pitanju “Dijamant”. Edin Džeko jeste kapiten, i duša i srce ove selekcije, no mora se priznati da mu ove sezone nikako ne ide. Nadomak 40. rođendana, odlučio je vratiti se u Seriju A i pojačati redove Fiorentine, no tim iz Firence igra katastrofalnu sezonu. Posljednji su na tabeli, a Džeko još nije zatresao mrežu u prvenstvu. Samo je u Konferencijskoj ligi postigao dva gola.
Alternativa Džeki su Samed Baždar, Haris Tabaković te Ermedin Demirović, no niko ni od njih nije konstantan ove godine.
Osim Džeke i sjajnog Seada Kolašinca, nema Bosna ni mnogo igrača sa velikim brojem važnih susreta u nogama. Neiskustvo bi zato moglo uzeti danak, posebno u veznom redu. Sve je oduševio mladi Esmir Bajraktarević svojom igrom te pogotkom protiv Rumunije, no ne bi smjelo sve pasti na pleća momka kojem je tek 20 godina. U sredini terena morali bi da “potegnu” posebno Amir Hadžiahmetović te Benjamin Tahirović, od čije saradnje mnogo toga zavisi.
Znamo kako s Velšanima
Pa ipak, postoji i dosta razloga za optimizam. Fudbalska javnost, pa tako i cijela zemlja, napokon vjeruje u svoje momke, a za to je svakako zaslužan Sergej Barbarez i njegova energija.
Do 26. marta u Kardifu ima dosta vremena da se sve kockice poslože, a na kraju treba reći i da je, za promjenu, tradicija na strani Bosne i Hercegovine.
Dva puta su se “Zmajevi” susretali sa ostrvskom reprezentacijom u kvalifikacijama, i bili su ukupno gledano uspješni: u Kardifu je 2014. bilo 0:0, dok je u uzvratu, na Bilinom polju, balkanska selekcija slavila s 2:0, pogocima Milana Đurića i Vedada Ibiševića.


