U okviru projekta „Inkluzivni SVI!“, koji implementira Udruženje/Udruga „Osmijeh“ iz Novog Travnika, uz podršku Ministarstva obrazovanja SBK/KSB-a i finansijsku podršku Federalnog ministarstva rada i socijalne politike, realizirana je edukacija i provedeno istraživanje u dva inkluzivna odjeljenja osnovne škole.
Cilj aktivnosti bio je ispitati stavove učenika tipičnog razvoja o empatiji i prihvatanju djece s poteškoćama u razvoju, te kroz edukativnu radionicu doprinijeti razvoju inkluzivnih vrijednosti. Edukacija je obuhvatila upoznavanje učenika s pojmom empatije kroz prezentaciju „Bontončići: Kako biti dobar prijatelj djeci s poteškoćama u razvoju“, razvoj pozitivnog odnosa prema različitostima i razbijanje predrasuda.
Istraživanje je provedeno u Drugoj osnovnoj školi Bugojno na uzorku od 27 učenika iz dva inkluzivna odjeljenja nižih razreda. Korišten je anketni upitnik o preferencijama provođenja slobodnog vremena sa učenicima tipičnog razvoja i sa učenicima s poteškoćama u razvoju. Podaci su prikupljeni prije i nakon provedene radionice, a analizirani primjenom deskriptivne i komparativne statistike (SPSS).
Rezultati inicijalnog mjerenja pokazali su da je 62,96% učenika preferiralo druženje sa učenicima tipičnog razvoja, dok je 37,04% iskazalo inkluzivan stav. Nakon edukacije došlo je do značajnog pomaka: 81,48% učenika izrazilo je spremnost da slobodno vrijeme provodi sa učenicima s poteškoćama u razvoju, dok je broj neinkluzivnih stavova smanjen na 18,52%. Ukupno 44,44% učenika promijenilo je svoj stav, i to isključivo u smjeru razvoja inkluzivnih vrijednosti.
Rezultati McNemar testa pokazuju da je utvrđena statistički značajna razlika između inicijalne i finalne procjene stavova učenika (p < 0,05). S obzirom na to da je broj učenika koji su promijenili stav u pozitivnom smjeru (n = 12) značajno veći od broja učenika koji su promijenili stav u negativnom smjeru (n = 0), može se zaključiti da je provedena radionica imala statistički značajan efekat na promjenu stavova učenika. Na osnovu dobijenih rezultata odbacuje se nulta hipoteza, te se prihvata alternativna hipoteza da edukativna intervencija značajno doprinosi razvoju pozitivnih i inkluzivnih stavova kod učenika.
Rezultati potvrđuju da ciljane edukativne radionice imaju mjerljiv pedagoški i socijalni efekat te da razvoj empatije i inkluzije zahtijeva kontinuiran pedagoški rad. Škola ima ključnu ulogu u stvaranju okruženja koje njeguje prihvatanje, razumijevanje i međusobno poštovanje.
Edukaciju i istraživanje u SBK/KSB-a su realizirali stručni saradnici Udruženja/Udruge „Osmijeh“: Saudin Beganović, prof. pedagogije i prof. dr. Tatjana Marić.