Danas se obilježava Dan bijelih traka, u znak sjećanja na 31. maj 1992. godine, kada su srpske vlasti u Prijedoru naredile nesrpskom stanovništvu da obilježe svoje domove bijelim zastavama i da pri izlasku iz kuća nose bijele trake oko ruke.
Ova naredba označila je početak sistematskog progona, ubistava i zatvaranja Bošnjaka i Hrvata u logore, što je rezultiralo smrću više od 3.000 civila.
U fokusu ovogodišnjeg obilježavanja je potresna pjesma “Bijele trake” autora Rusmira Agačevića Rusa, koja kroz snažne slike i emocije evocira patnju žrtava i ostaje kao opomena budućim generacijama.
B I J E L E T R A K E
GROZNIJA OD MEZAR MRAKA,
RUKU GRIZE BIJELA TRAKA,
DŽEHENEMA GAVRANOVE,
KRV KLJUCATI ONA ZOVE.
PROKAZANI BIJELOM TRAKOM,
KUĆNIH SNOVA SU PENĐERI,
GDJE GRGOLJE MELEK DUŠE,
NEKA PO NJIH DOĐU ZVIJERI.
ZEMLJA NJIŠTI, RŽE, RIDA,
KRAJINE SE KIČMA MRVI,
NA TIJELIMA TUGE TRAKE,
BLISTAJU OD ŽIVE KRVI.
SRAMNE TRAKE KLIZE S NEBA,
HARAM TRAKE S VRHA SUNCA,
BIJELE TRAKE SAD SVJEDOČE,
GDJE SU PLAHA, HALAL SRCA.
OCA, MAJKE, SESTRE, BRATA,
TRAKE BIJELE OKO VRATA,
KLJUNOVIMA OŠTRIM VEŽU,
GRLA ŽIVA SMRĆU STEŽU.
U STOTINU I DVA GNIJEZDA,
CVRKUTALI VRAPCI MALI,
AKRAP ZVIJERI KANĐAMA IM
SEDEF PJESME RASKIDALI .
NAFAKALI GOLUBOVE,
MERHAMETLI GOLUBICE,
BIJELOM TRAKOM POGUŠILI,
GAVRANOVI SNOUBICE.
KERATERM, TRNOPOLJE,
I ŽALOSNA OMARSKA,
TU BESTIDNI AZRAILI
POGUŠIŠE SRCA LJUDSKA.
TRI HILJADE STO SEDAMDESET ŠEST,
OD KRAJINE BIJELIH PTICA,
ŽIVOTE IM RAŠČERUPA,
CRNO JATO CRNIH LICA.
SVAKOG MAJA, NAD KRAJINOM
BIJELOM TUGOM PLAČU KIŠE,
MOLITVA SE SUZNOM SUZOM PIŠE,
NIKAD, BIJELE TRAKE NIKAD, NIKOM VIŠE !
Rusmir Agačević
