Svoju misiju zaustavljanja agresora na travničkoj općini Štab TO Travnik je uspješno izvršavao preko Rejonskih štabova i odreda TO do početka novembra 1992.godine.
Dolaskom članova ŠVK ARBiH na čelu sa gosp. Enverom Hadžihasanovićem u Travnik, izvršene su procjene situacije i donešena je odluka o preformiranju jedinica i Štabova na ovim prostorima. Ovom odlukom određeno je da se Odredi Oružanih snaga iz sastava TO Travnik u Lašvanskoj dolini preformiraju u 312.motorizovanu brigadu,što je regulisano naređenjem komandanta OpŠO Travnik. Zona odgovornosti brigade bila je na Turbetskom ratištu: desno-j/i padine Galice (selo Sećevo), lijevo-sjeverno od sela Bijelo Bučje (Šarmaja).
Prvi komandant OpŠTO Travnik gosp. Zijad Čaber, imenovan je na dužnost komandanta 312. mtbr, koji odmah sa NŠ Zijadom Selmanom i svojim već provjerenim saradnicima, pristupa realiaciji naređenja o formiranju brigade.
Od Prvog i Drugog Travničkog i Vlašićkog odreda formira se 1.motorizovani bataljon, od Karaulskog odreda 2 mtb, a od Turbetskog, i odreda Gradina 3. Mtb. Ostale prištapske i prateće jedinice formiraju se na eksteritorijalnom principu. Komanda 312. mtbr donosi odluku da se Dan državnosti R BiH – 25. Novembar obilježi i kao Dan formiranja 312. mtbr.
Ova brigada je doživjela transformaciju iz motorizovane u brdsku, u novembru 1993.godine , a formiranjem 7. Korpusa preće će u sastav istog i biva preimenovana u 712. bbr. Ime brigade će se dopuniti i nakon dobivanja počasnog naziva „Slavna“, pa će kraj rata dočekati kao 712 sbbr.
Nakon što je Zijad Čaber prešao na novu dužnost u Komandu 7. korpusa, dužnost komandanta 712. bbr obavljao je Kenan Dautović .
Odmah po formiranju 312. mtbr, ona preuzima zonu odgovornosti i vodi prvu bitku, slamanje četničke ofanzive na Turbe, koja je uslijedila u decembru 1992., poslije pada Jajca i Karaule, 11.12.1992. odbija najjači agresorski napad na Turbe.
Najteži period za pripadnike brigade nastupa otpočinjanjem sukoba sa ekstremima HVO-a, 03.06.1993. godine. U jednom trenutku dio jedinica na linijama od Bijelog Bučja do Sečeva našao se u potpunom okruženju, sa jedne strane četnicima i sa druge ekstremistima HVO-a. Jedinica uspješno vodi borbe u samom gradu i u prigradskim naseljima. Dana 06.06.1993. godine izvršeno je spajanje s opkoljenim jedinicama u Slimenima, a 07.06.1993. s onima na turbetskoj liniji odbrane. SCA pokušava profitirati iz sukoba Armije s HVO-om i napada 11.06.1993. na selo Sečevo, a 16.06.1993. na Bijelo Bučje. U oba napada doživljava velike gubitke i biva odbijen.
Tokom ljeta 1993.godine jedna posada 312. mtbr na protivoklopnom sistemu TF-8, u zoni odgovornosti Operativne grupe „Bosna“, uništava dva tenka i jednu pragu agresora.
Krajem jula 1993.godine, 48 pripadnika 312. mtbr, zajedno s borcima iz 17. Kbbr i 7. muslimanske brigade, formiraju Odred koji iz Travnika kreće u pomoć našim jedinicama na Igmanu. Tamo stižu u pravo vrijeme i neviđenim herojstvom zaustavljaju ofanzivu SCA i spašavaju jedinu putnu komunikaciju do opkoljenog Sarajeva.
Svoju prvu godišnjicu bigada dočekuje preformirana u brdsku, vodeći borbu sa dva agresora u najtežim okolnostima, pokazujući odlučnost i čvrstinu svih boraca da istraju do pobjede. Njeni pripadnici sudjeluju u operaciji deblokade Operativne grupe „7-Jug“.
Formiranjem 7. korpusa Armije RbiH, 312. bbr ulazi u sastav ove formacije. Nakon dva mjeseca priprema, 29.05.1994.godine, 2. brdski bataljon 712. bbr u odlično pripremljenoj i briljantno izvedenoj akciji. Za manje od dva sata oslobađa selo Goleš i 25km² teritorije, bez gubitaka na našoj strani.
Goleš je prvo oslobođeno selo u travničkoj općini i uvod u oslobodilačku fazu naše borbe. Poslije Goleša, brigada posjeda l/o od Goleškog do Paklarevskog Kika, dugačku preko 40 km. Nove uspjehe jedinica bilježi u junu 1994. godine na Vlašiću, u rejonu Duga. U oktobru 1994. godine, NŠ major Osman Porić odlazi na dužnost komandanta 708. Ibr, a na njegovo mjesto dolazi Enver Beganović, komandant 1. brdskog bataljona.
U sklopu priprema za dalje oslobađanje PZT, 11.12.1994. u 712 bbr formiran je Peti manevarski bataljon, od najboljih boraca – dobrovoljaca. Već 24. februara 1995. ova jedinica, sadjejstvu sa četom iz sastava 37. muslimanske lahke brigade, nakon devet i po sati uspinjanja, popet će se na plato Galice (Vlašić) i u silovitom naletu potpuno uništiti agresorsku odbranu na ovom dominantnom objektu.
Preko 60 četnika je ubijeno, a u cijelu 22. pješadijsku brigadu vojske tzv. Republike Srpske unesena panika i strah, jer su oni smatrali Galicu neosvojivom. Akcija od 24.02.1995. bila je uvod u Vlašićku operaciju, marta 1995. godine, u kojoj su pripadnici 712. bbr ostvarili sjajne vojničke uspjehe. Samo zahvaljujući želji i volji boraca 712. bbr, kroz sniježne nanose i mećavu, probili su se do Šešićke planine i duboko se uklinili u agresorsku odbranu.
Izdvajanjem ljudstva za oslobodilačka djejstva, nije se oslabila odbrana u zoni odgovornosti, dok su sve jedinice koje su sudjelovale, logistički bile uspješno podržane od 712. bbr, bez obzira na užasne vremenske prilike.
Dana 24. juna 1995., u ranim jutarnjim satima, agresor napada duž cijele linije odbrane brigade na Šešićkoj planini. Njihovi napadi smjenjivali su se do 26.06.1995., ali ni angažovanje elitnih vojnih i policijskih snaga agresoru nije pomoglo da probije čelični bedem 712. bbr. Agresor je imao oko 100 iz stroja izbačenih vojnika.
U oslobodilačkim dejstvima 77. vrbaske divizije, na Košćanskom platou, 5. bataljon 712. bbr 25.07.1995. godine oslobađa selo Iliće i objekat Bazen, na Košćanima.
Ovi borci uspješni su i 13.08.1995. na Poganoj Ravni na Komarskom pravcu.
Novi oslobodilački uspjesi slijede 10.09.1995., kada 5. bataljon s tenkovskom četom 7.korpusa probija liniju najutvrđenijeg agresorskog uporišta Voćnjaka, iznad Turbeta. U nastavku b/d pripadnici 712. bbr u isto vrijeme napreduje na tri taktička pravca: preko Radalja prema Hatarićkim brdima, prema Karaulskoj gori i prema Mudrikama sa Šešićke planine. Jedno za drugim oslobađaju se sela u Karaulskoj dolini i na mudričkom platou i ovaj zamah zaustavlja se 16.09.1995., izbijanjem 5. bataljona na Korićanske stijene.
Dana 04.10.1995. u Bosansku Krajinu kreće 4.bataljon, a dan kasnije i 5.bataljon 712. bbr.. Stižu u pravo vrijeme zaustaviti agresorsku kontraofanzivu na Ključ, odbraniti ovaj grad i sudjelovati u oslobađanju naselja u dolini rijeke Sane sve do Sanskog Mosta, gdje ih zaustavlja primirje i Dejtonski mirovni sporazum.
Na svoju treću godišnjicu, Ukazom predsjednika Predsjedništva Republike BiH gospodina Alije Izetbegovića, za svoj doprinos opstanku i slobodi Bosne i Hercegovine, 712. brdska brigada dobila je počasni naziv „Slavna“.
Na svom časnom i svijetlom ratnom putu ova brigada nikad nije izgubila niti centimetar bosanske zemlje koju je branila, a brojne kvadratne kilometre je oslobodila. U temlje naše domovine uzidano je 282 šehida/poginula borca.
Od početka agresije, pa do formiranja 312. mtbr poginulo je 80 boraca. U sastavu 3. korpusa, sve do formiranja 7. korpusa, poginulo je 118 boraca i u sastavu 7. korpusa pa do kraja rata, život je izgubilo 84 šehida/poginula borca. Onih koji su dali dijelove svog tijela usljed ranjavanja, teškog ili lakšeg, je 565. Od toga do formiranja brigade bilo je 99 boraca, a u sastavu 3. korpusa kao 312. mtbr/bbr ranjena su 162 borca. Pod nazivom 712. bbr u sastavu 7. korpusa i do kraja rata ranjeno je 304 borca.Brigada ima devet „Zlatnih ljiljana“, i jednog nosioca Ordena „Zlatnog grba sa mačevima“.
